Hm da, samo što to ne znači su pojmovi hijerarhije i anarhije suprotni po sadržaju. Što se tiče dečka iz Hajderabada, postavlja se pitanje kako to tačno menja društvenu stvarnost? Pa ono, nikako. On je tu samo da zamaže oči milionima drugih kako je potrebno samo još malo, još samo malo učiti, još samo malo se potruditi, samo još malo i bogatstvo je tu iza ćoška. Zanimljivo je da se današnji kapitalizam i korporativni fašizam ne obraćaju društvu, nego pojedincu, a još je zanimljivije što svakog pojedinca smatraju za glupsona. Dakle, ne postoje problemi kao što su narkomanija ili prostitucija, to su samo nove šanse za profit. Ne postoje problemi kao što su nezaposlenost ili male zarade, jer su oni na margini uvek sami krivi za svoj nezavidni položaj. Eto na primer, od hiljadu malih crnčića u nekom getu, jedan ima sasvim realne šanse da postane novi Džordan. Ostalih devet stotina ima sasvim realnu šansu da postane diler i / ili narkoman, ubica, razbojnik, kriminalac, sasvim realne šanse da završi život pre tridesete recimo. E ali, ovaj jedan mali koji će pod svetlima pozornice da zakucava loptu u koš, on se jedini računa. Pa fenomenalno. Zato kapitalizam danas i nudi tako imbecilne odgovore na sva suštinska pitanja i jednostavna rešenja za sve. Nemaš posao? Postani Đovak Noković, posao ti neće ni trebati. Nemaš overenu zdravstvenu knjižicu? Postani Đovak Noković, on može sebi da priušti najskuplje lekare. Kuću ti odnela poplava? Postani Đovak Noković, on sebi može da priušti prosečnu nekretninu dok si rekao keks. Zaista, kako se ranije nismo setili ovoga?
U prevodu, džaba mobilnost ako se kriva raspodele ne menja. Po nekim procenama izgleda da se stvarno ne menja.