, „jer posmatrač u vagonu vidi kretanje po pravcu“ insistirajući da će „njegov foton“ preći dužinu NM za vrijeme t0, na šta sam ja uporno odgovarao NE, a zašto NE? To je isti onaj foton koji je krenuo i njemu i nama u tački P i penjao se za vrijeme t' navedenom brzinom. Međutim on insistira na svom, posebnom, koji će tu dužinu preći za vrijeme t0, te otud sve „usporeno“ na brzine dostupne posmatranju i mogućnost da po toj okomitoj dužini hoda moj „brzi gonzales“ brzinom c i tako se posmatraču u vagonu i „stvarno“ obistini kretanje NM = ct0 za isto ono vrijeme dok se „napolju“ obistinilo t' . Pa zar to nije potvrda Ajnštajnovog „sopstvenog vremena“, „lokalnog vremena“, „unutrašnjeg vremena“ i tvrdnje da će posmatraču u K' proteći vrijeme t0 a napolju t' (pa eto dokaza da će oni koji putuju „biti mlađi“, eto dokaza za „paradoks blizanaca“), to mi je Cibernoid i matematički dokazivao u svojoj zadnjoj poruci (koju ja nisam umio reprodukovati, čekajući priliku da mu ukažem i „eksperimentalno“ šta njegova matematika računa) ... pa da vidimo: ko, šta, čime i odakle mjeri, a šta računa. Vjerujem da će se iznenaditi – njegov račun je tačan, ali.... (da vidimo šta je i kako računao).Ja vrlo dobro znam sta moja matematika racuna.
Ja racunam prema pokazivanjima instrumenata zasnovanom na ponasanju materije
od koje su sacinjeni, a ti ? Nista tu nije isforsirano dekretom, vec zakonima kojima
se povinuje sva materija od koje smo svi mi sacinjeni. Ti si taj koji insistira da za
svakog postoji jedno jedinstveno vreme i jedinstveni prostor, i proizvoljno odredjujes
sta se "stvarno" obistinjuje, a sta je privid.
Jedan od osnovnih principa fizike koji je stariji od Ajnstajna je princip ekvivalencije,
koji kaze da unutar svakog inercijalnog sistema vaze iste unutrasnje relacije kojima
se kvantitativno opisuju fizicki zakoni. Drugim recima ravnopravnost posmatraca.
Na osnovu kog kriterijuma ti tvrdis da je posmatrac u vozu povlasten te da on vidi
stvarnost, a posmatrac na peronu vidi privid stvarnosti (ili obrnuto)? Sta fali logici,
da svako za sebe ima svoj privid stvarnosti i da su oba nacina opisivanja stvarnosti
podjednako "prividna", te potpuno ravnopravna? Iako svako vidi stvarnost na svoj
nacin, neke velicine su invarijante, tj uvek se vide isto. Sta fali logici da se izbor
invarijanti bira na osnovu eksperimenta i ponasanju materije od koje smo svi mi, kao
i nasi instrumenti sacinjeni?
mv frog ancient_pond
echo "Splash!"

Login
Re: Teorija Relativnosti


