Zanimljiva tema...
Kao klinci smo se u radio klubu igrali zanimljive igre kojoj je bio cilj iznenada dodati nekom ko se ne nada pun mrezni elko / cca 330 uF 400V / i pri tome pratiti zanimljivu reakciju, kao i uporedjivati opekotine po rukama.
Tek sam poceo da popravljam TV, i jedne noci u neko gluvo doba, sa neke zurke, sa solidnom dozom alkohola, dodjem u servis da resim TV koji sam coveku obecao za taj dan. Cudan je osecaj lemiti sa dva vrha lemilice i dve tinol zice, ali moze se. Popravim ga relativno brzo i kako sam sedeo na niskoj stolici, glava mi je bila u visini plocoice ekrana. TV radi a ja lagano padam u san a glava lagano ide napred, sve dok ... Tako da sam narednih nekoliko dana iz ciste zaje*ancije nosio kacket po ceo dan.
Dodju kod mene na praksu devojcici iz tehnicke skole i sve bi lepo do diplomskog. Sta cu kad sam kavaljer, pa nikako nisam mogao da gledam kako se jedna od njih / iskreno receno, najsimpaticnija / muci oko pravljenja rada, pa se prihvatim posla. Situacija je sledeca, sedim za stolom i pakujem plocicu nekog pojacala, ona sedi pored mene, kao fora gleda sta radim, lemilica je u piksli jer je nered na stolu. Zamolim je da mi doda lemilicu, jer su mi ruke necim bile zauzete / molim bez pokvarene maste / i cupika uzima lemilicu, ali sa pogresne strane, jooooj.....
Pri kraju osmog razreda, nadjem semu TV ometaca i napravim ga u kutiji od ronhila sa sve baterijom. Zanimljiv model, prodalo se par komada, sto je rezultiralo time da u naselju gde sam stanovao niko nije mogao da gleda prvi program. To i ne bi bilo tako strasno da u to vreme nisu bila samo dva. Naprasno se i nastavnicvima u kancelariji pokvario TV, koji niko nije mogao da popravi do kraja skolske godine.
U trecoj godini tehnicke skole, po rasporedu casova imali smo marksizam poslednji cas, ne znam koji dan. Posto se radi o predmetu koji je toliko interesantan, jedva sam naterao sebe da ga sabotiram. Na malom odmoru, skinem prekidac od svetla, inace fluo osvetlenje, izvadim zicu od laufera, izbalavim predvostrucen papir, stavim ga oko zice i cvrsto naslonim na klemu prekidaca gde je zica bila stegnuta. To tako odradi petnestak minuta, pokvari se svetlo, i 'ajde deco kuci. Par puta je to upalilo, verovato bi i vise da nam razredni nije predavao strucne predmete.
Jedan moj drugar i ja odemo kod njegovog dede da namestimo antenu. Stavimo lep stub, namestimo antenu, ali nije idealna slika. Uz to se deda plasio da mu grom ne udari u antenu i sve vreme gledao kako vezujemo uzemljenje za stub. Da bi se izvukli za slabiju sliku ubedili smo dedu da je uzemljenje lose pa mora stalno da pisa na uzemljivac, koji je bio iza kuce, pocinkovana cev nabijena u zemlju.
Ali, u svakom slucaju, najveci biser je kada sam jednom komsiji popravljao TV koji nije bio neispravan. Covek malo ogranicen, uobrazio da mu se javlja neka "losa boja". Navalio da mu to poravim kuci da ne donosi TV u servis. Nema svrhe ubedjivati ga da mu je ispravan TV, pa se ja dosetim... Odem kod njegove cerke na kafu, kada on nije kuci i dok ona kufa kafu ja s*ebem opcije MDA tako da se TV Ei gasi posle nmekoliko minuta i nesto brlja bandove. Vec istog dana zove me komsija, ima smrtni slucaj, crko TV... Donese ga on na popravku, ja mu kazem da je to vrlo ozbiljno, da ce potrajati, da moram da se posavetujem, jer je njegov TV poseban, samo sto ne pisa kolonsku vodu... Posle petnestak dana, kada je "popravka zavrsena i sve fabricki podeseno", on ga je pdneo i vise nije video "losu boju" narednih nekoliko godina dok nije crkla kaskada.
Toliko od mene. Pozdrav.
Nista lakse nego sebe dovesti u stanje nesvesnosti a zatim zaboraviti na izvrseni cin.