ma sve to i ti nacisti i taj B92 i taj vrli demokrata sve vam je to produkt jedne psihicke pometnje koja vlada u nasem narodu.
Iz jednog od najbezbednijih sistema socijalno, kriminoloskih i dr. nas (i ne samo nas narod) gurnut je u jedno beznadje. Naravno srusene je sistem vrednosti i ljudi razlicito reaguju. Uglavnom se ide linijom manjeg otpora i trazi se krivica u nekom drugom. Zapad, Milosevic, Vatikan, Turci...
Reaguje se destruktivno. Evo ti momci. Mladi, jaki ko bikovi, zasto nisu rekli:
"Mi smo nacionalisticki pokret za preporod Srbije i idemo sad da uredimo, lupam park." A ne, oni idu da ruse, da samaraju, dele pravdu.
Isto tako i ti nazovi intelektualci. Samo pljuju, po drzavi, po naciji, krivo im je sto su Srbi, a ne sto nisu rodjeni u Svedskoj koja njihovom senzibilitetu odgovara i koju zbog svojih velikih sposobnosti svakako zasluzuju itd...
I sta onda ocekivati od obicnog naroda. Demokratija nudi veliku slobodu, ali zahteva i veliku odgovornost od svih nas. Ona treba da sazri. Kod nas se ona shvata kao anarhija sa dva postulata:
1. sve je dozvoljeno
2. cekaj ti da ja dodjem na vlast !
pa to tako ne ide.
Pored toga mi kao narod moramo da shvatimo u kakvom vremenu i okruzenju zivimo. Moramo mnogo oprezniji biti i malo porazmisliti o svom imidzu. Ja jesam za istinu, ali ako mi treba da jedini prikupljamo dokaze protiv samih sebe, onda se stvarno treba zamisliti. Taj idealizam je preteran, a njegovu cenu placamo svi. Nemojmo seci granu nakojoj sedimo.
"Danas debituje nase gore list, mladi neustrasivi div medju stativama, neprikosnoveni gospodar sesnaesterca,...novi bog medju stativama, nasim mlekom zadojen, sin Srbije, princ Dunava i Save..."