ma sve to i ti nacisti i taj B92 i taj vrli demokrata sve vam je to produkt jedne psihicke pometnje koja vlada u nasem narodu.
Iz jednog od najbezbednijih sistema socijalno, kriminoloskih i dr. nas (i ne samo nas narod) gurnut je u jedno beznadje. Naravno srusene je sistem vrednosti i ljudi razlicito reaguju. Uglavnom se ide linijom manjeg otpora i trazi se krivica u nekom drugom. Zapad, Milosevic, Vatikan, Turci...
Reaguje se destruktivno. Evo ti momci. Mladi, jaki ko bikovi, zasto nisu rekli:
"Mi smo nacionalisticki pokret za preporod Srbije i idemo sad da uredimo, lupam park." A ne, oni idu da ruse, da samaraju, dele pravdu.
Isto tako i ti nazovi intelektualci. Samo pljuju, po drzavi, po naciji, krivo im je sto su Srbi, a ne sto nisu rodjeni u Svedskoj koja njihovom senzibilitetu odgovara i koju zbog svojih velikih sposobnosti svakako zasluzuju itd...
I sta onda ocekivati od obicnog naroda. Demokratija nudi veliku slobodu, ali zahteva i veliku odgovornost od svih nas. Ona treba da sazri. Kod nas se ona shvata kao anarhija sa dva postulata:
1. sve je dozvoljeno
2. cekaj ti da ja dodjem na vlast !
pa to tako ne ide.
Pored toga mi kao narod moramo da shvatimo u kakvom vremenu i okruzenju zivimo. Moramo mnogo oprezniji biti i malo porazmisliti o svom imidzu. Ja jesam za istinu, ali ako mi treba da jedini prikupljamo dokaze protiv samih sebe, onda se stvarno treba zamisliti. Taj idealizam je preteran, a njegovu cenu placamo svi. Nemojmo seci granu nakojoj sedimo.
Ora è il momento delle grande decisioni: è meglio da vivere tutta la vita come un milionario che
sette giorni nella povertà !