I ja sam odrastao u manjem gradu, gde su takve stvari 'nepojmljive'.
Primer 1:
Kada moji roditelji treba da prodju kroz BG (od zeleznicke stanice do autobuske ima
samo 200 m), ja se isprepadam jer treba da prodju pored TAKSISTA, DILERA,
PREVARANATA, CISTACA CIPELA i ko zna kakvog jos profila ljudi.
Tada krece atak:
Psiholozi (tako ih nazivam):
"Gospodine, gospodine, treba li vam Taxi? Gospodine, hej gospodine ..."
Naivni:
"Ne treba mi, idem na autobusku stanicu pa u ..."
Psiholozi:
"Ali, zasto, evo cena je skoro ista, ja cu vas voziti..."
Naivni:
"Pa ne znam bas, nisam siguran ..."
Psiholozi:
(cim vide da imaju naivnog pacijenta, ko zna sta dalje moze da sledi...)
NARAVOUCENIJE: Nikakav razgovor, samo napred svojim poslom.
Primer 2:
Tip prolazi pored cistaca cipela, koji ga non stop dozivaju:
"Gospodine, gospodine, da vam ocistimo cipele, ..."
Naivni:
"Necu, ne treba mi, ..."
Cistaci:
"OK, imas li cigaru?"
Naivni (da barem ispadne covek, prilazi i dodaje cigaru):
"Izvolite..."
Cistaci:
"Hvata ga za nogu i pocinje ciscenje"
Naivni:
"Hej sta ti je, ..."
Cistac:
"OK, sada da platis!"
Naivni:
"Ali ja sm ti..."
Svi cistaci u okolini UGLAS:
"Prevaranatu! DAJ PARE COVEKU, OCISTIO TI JE CIPELE!"
Policije nigde kada ti treba.
FREEWARE
Di rečnik,
v1.0.058 (srp-eng/eng-srp priručni rečnik)
http://www.antivari.com