Muzika se svirala i pre Browna i pre Elvisa i pre Beatlesa vec soma godina, p ih to nije sprecavalo da ostave trag koji je neizbrisiv zauvek. Kanda nisu imali problem sto je svaki akord vec odsviran...
Nema naivnije stvari od tvrdjenja kako je nekada bilo manje stvari, pa je lakse bilo biti inovator. Dzimi vecini ljudi slovi kao najvazniji majstor gitare posle koga nista nije bilo isto. Pa ipak, kad se zadubis, on svira pentatoniku, koju su drljali i kantri bendovi sto godina ranije. Caka je u tome sto je on tih pet tonova vrteo na nacin na koji niko pre njega nije.
Danasnja kriza genijalnosti je toliko evidentna da samo fanu Pearl Jama to nije jasno :) (Salim se, momci, nemo` odma` da se vredjate).
Da bi poredili takve velicine kao sto su gorepomenuti, sa danasnjim perjanicama, morali bi naci megapopularne likove koji menjaju muziku na nacin koji ne dozvoljava da bude ignorisan. Takvih danas nema...
De si Deda...