Groblje dečjih duša
Dijana DIMITROVSKA, 24. oktobar 2007
SLIKA je gotovo mitska: gore svetlost, dole tmina. Život buja u parku kod Vukovog spomenika. A, ispod Vuka, titraju neonke. Bledi odsjaj stotina kompjutera krči put kroz večiti mrak i vazduh gotovo bez kiseonika. To su kompjuterske igraonice - mesta "dublje od života".
Stotine mladih sede nemo pred kompjuterima. Kao pod anestezijom, zadubljeni u slike akcije na ekranu. U tom svetu nerealnog oni su teroristi. Imaju nož, bombe, kalašnjikov. Njihov je posao: ubijanje. Cilj - da postave bombu.
U desetak igraonica sa engleskim nazivima - muška kolonija. Prosek godina - 20. Stotinak mladića i, izbrojali smo pedantno, samo tri devojke i jedan gospodin u poznim godinama. Beskrajna tišina, čuje se samo zujanje klima-uređaja i oštar zvuk igrica. Sablasno tiho, kao na groblju. Na groblju ljudskih duša.
- Nije čudno što se današnja sajber-mladež teško uklapa u stvarnost - kaže psiholog u penziji Mladenka Jevtić. - Oni ne umeju da se druže, asocijalni su, imaju u glavi svoj izmišljeni, nestvarni svet u koji jedva čekaju da uđu. Teško se socijalizuju, retko prilaze devojkama, češće one njima. Najčešće nemaju devojke. Polno su neorijentisani. Dugo sedenje pred kompjuterom ne samo što ruši njihovo fizičko zdravlje već i ono mentalno. Ubija ih emocionalno i intelektualno. Izgube kreaciju, sputavaju maštu, razmišljanje je tipsko... Pitanje je da li uopšte oni toga postanu svesni i - kada.
U carstvu večite tame i elektronske tišine, dole ispod Vuka, gde nema ni reči ni smeha, nešto je, ipak, najjezivije. Ponude zakačene na vratima igraonica: od jedan do 10 ujutro popust od 40 odsto. Cena sata je 80 dinara. Za 400 dinara tu može da se provede noć. Kako li izgleda jutarnja stvarnost kada se popnu iznad Vuka?
Miloš Matić to zna. Provodio je noći i noći u igraonicama kod Vuka, u Balkanskoj i ko zna još gde. Ima 21 godinu i druga je godina otkako je na drugoj godini "jednog fakulteta". Neće da kaže šta studira, ali nije ni važno - ne ide mu. Logično, jer on je gejmer, provodi noći igrajući igrice. Nekada je to radio po igraonicama, tada je "škripala" škola, poslednjih nekoliko godina takmiči se od kuće. I, sad "stoji" fakultet.
- Nije besmisleno koliko izgleda - uverava nas dok nam u svojoj sajber sobi u stanu negde na vrhu ulice Milana Rakića demonstrira svoju veštinu. - Razvijam reflekse, brzinu, moć razmišljanja i osvajam bodove.
Ali, napredovanje po nivoima je uvek isto. Nema šta da te iznenadi. Možeš da naučiš napamet raspored. Šta je tu zanimljivo?
- Pa baš to, da verno snimiš sve u glavi i savladaš prepreke najvećom brzinom.
Dobro, i šta dalje?
- Moj je cilj da postanem najbolji. Da budem super gejmer. Da idem na takmičenja, kao što idem, i da jednog dana od toga zarađujem. U svetu ljudi žive od toga. Kao da imaju platu, takmiče se i osvajaju premije. Samo je to kod njih velika lova. Kod nas je simbolično. Na takmičenju u Kruševcu bio sam drugi, a u Beogradu, koje je bilo internacionalno - treći. Blizu sam pobedi.
Za takmičenja u "kaunter strajku" Miloš vežba noću sa još pet drugara, koji su članovi ekipe. Povezani su, imaju slušalice i mikrofone i "ubijaju" timski.
- Toliko viče noću, da mi dođe da zovem policiju. Po celu noć bleji pred tim čudom. Danju spava. Ništa ne uči. Jeste li mu rekli da to nije dobro - pitala nas je tužno njegova baka, sa kojom Miloš živi.
Ima i Miloš. Samo njegov život nije stvaran. Kako se snalazi u realnosti?
- Teško - priznaje i dodaje kao opravdanje: - Ali nije toliko strašno kao oni koji igraju "veštinu ratovanja", kako se zove druga igrica. E, to je zeznuto. Oni su potpuno u drugom svetu.
U Domu zdravlja na Zvezdari, pedijatar Branislava Bobić pregleda godišnje stotine osnovaca. Ima veliko iskustvo i kompetentnu procenu:
- Preterano sedenje uništava njihovo fizičko zdravlje. U kasnijim godinama javljaju se deformacije. Obično rečeno, krivi se kičma, posebno stradaju zglobovi i vratni deo.
Rano je jutro. Oko dva časa. U podzemlju kod Vuka nije puno, ali nije ni prazno. Oštar miris urina sudara se sa mirisom pržene ribe, možda. U mraku promiču brzo siluete i nestaju negde po prolazima, stvarajući utisak da nisu ni bile. Sablasna tišina i prigušena svetlost monitora obasjava lica gejmera. Bleda, zanesena, nema, bez izraza. Oni koriste "jutarnji" popust koji im igraonice daju. A u 10, kada popust prestaje, veliki odmor u njihovim školama samo što nije počeo.
SAJBER-SEKS
"SAJBER-seks većina posmatra kao surogat stvarnom, kao nešto što odvlači od realnosti. On je kao neka dopuna stvarnog odnosa, koji im daje slobodu nedostajuću u svakodnevnom životu. Ali, takav vid druženja ima moć da iz mnogih običnih ljudi izvuče na površinu ono što je sakriveno duboko i što nikada ne bi isplivalo u običnom, konvencionalnom socijalnom kontaktu", napisao je neki Reja, posetilac sajta "Sajber-seks".
SAJBER-STRASTI
U AMERICI mladi nose odela koja elektronskim putem stimulišu njihove erogene zone. Vide se na ekranu ili ne vide (kako izaberu) i - tako seksualno podstiču. Skoro kao pravi seks, samo je dodir veštački i ne treba im kondom. Mogu da promene stotine partnera, da se siti nauživaju, a da nikada ne upoznaju svog ljubavnika. Kod nas, to je mahom masturbacija.
ja sam licno zgrožen činjenicom da ovakvi ljudi još uvek rade u najtiražnijim srpskim listovima
ako još neko deli moju impresiju , mail za proteste:
redakcija@novosti.co.yu
Nasviran patetikom, sa sve tužnom bakom. Naravno da mnogi preteruju (bilo je u Kini/Koreji da je neko i umro za računarom), ali mogli su to malo stručnije/formalnije, ovako zvuči kao petparački roman. Pogledaj samo naslov - groblje dečijih duša. Mada s obzirom koja je ciljna grupa Večernjih Novosti, nije ni čudo, oni padaju na to.
E da, i ovo poslednje naročito, kako "tamo u Americi" rade nekakve perverzije, prokleta je Amerika...
Powered by SAP NetWeaver®
Interpreters do it simultaneously, translators take their time
25.10.2007. u 12:57
Slobodan Miskovic Slobodan Mišković CSP, Stream Global Services EU
SuperModerator Član broj: 4967 Poruke: 5142 195.34.114.*
Problem definitivno postoji, ali ovde se radi o tekstu - mada, imao sam nekoliko puta prilike da dobijem linkove ka nekim vestima iz doticnih novina i sam stil pisanja ovoga je saglasan sa tim clancima koje sam procitao - povrsno, prostim jezikom sa jako malo korisnih podataka i sve u svemu bez neke velike vrednosti.
A potpuno je i jasno sto su takve novine medju "najcitanijim" - Slobodan Miskovic je napisao zasto.
Covek moze prosto da zali ljude kojima su ovakve "novine" izvor informacija :(
Pa na taj način mu se svakako neće obratiti na pravi način. Tako kako su napisali, samo će proizvesti reakciju tipa kad moj komšija na ćošku pije pivo sa svojim pajtosima i onda ono "E, e, čuj ovo, vidi šta Amerika radi našoj deci, pu!"
Powered by SAP NetWeaver®
Interpreters do it simultaneously, translators take their time
25.10.2007. u 13:08
StORM48 BG
SuperModerator Član broj: 22809 Poruke: 6707 91.143.218.*
Poistovećivati bilo kakvo igranje, pa i neumereno sa narkomanijom, alkoholizmom itd je idiotluk pangalaktičkih razmera. Prosto sam zgranut.
Mislim, where's the big picture? Oni koji ne mogu da odole "navlačenju" na poroke (ako se igre mogu svrstati u takve), svakako će se nekom odati - da li je bolje da to budu igre ili LSD, nisam siguran da je teško odgovoriti. Ako se igraju, neće imati vremena da se fiksaju u školskim dvorištima i povraćaju radžu po splavovima i sporednim ulicama.
I mašite poentu prijatelji - nije stvar u tome kakva publika čita ovu "večernju školu", već je problem u tome što prenaduvanost i promašena poenta čine mnogo više štete nego opsesivno igranje samo po sebi. No matter what, taj tekst dolazi do širokih narodnih masa, koje onda formiraju svoj stav, vrlo sličan onome što je Miroslav gore napisao - "uvozimo to američko đubre".
To je prosto "in" u novinarskom svetu i u nedostatku znanja, ideje i mooda da napišu nešto o pravim problemima mladih (a i starih), bacaju se na baljezgarije slične ovoj. Nije problem narkomanija, nije problem pornografija, pedofilija i ubijanje na ulici, nego su problem igre! E, šijo mi ga Đura!
Mogu da zamislim koja je reakcija ljudi koji procitaju ovakve tekstove, ali obzirom da prosecna srpska porodica funkcionise tako sto otac radi prvu smenu, majka radi takodje, deca su prepodne u skoli, i da im trebaju minimum 3 televizora u kuci, jer otac oce da gleda fudbal, majka spansku sapunicu, a deca trose stotine dinara na to ko ce da izadje iz kuce velikog brata ili ko ce da pobedi na zvezdama granda.
Zamislite sad primer takve porodice u kojoj njihov sin ne gleda TV, vec sedi pred kompom i igra "kanter strajk", i neka komsinica pokaze gore pomenuti tekst njegovoj majci uz kaficu i trac partiju. Ne zelim da razmisljam o tome sta se desava u tom slucaju.
Ja konkretno nisam gejmer, ali za racunarom provodim mozda i po 6-7 sati dnevno, jer je moj izvor informacija internet, poslovi i fakultet su mi usko vezani za racunar i internet, a i njega vidim kao naj jednostavnije sretstvo komunikacije sa mojim prijateljima. Svestan sam toga da ovako dugi boravak za racunarom mogu da stete mom zdravlju, ali nista sto 40-ak minuta setnje dnevno ne mogu da poprave.
Ljudima koji puse cigare zameram to sto na sopstvenu stetu bespotrebno trose novac koji bi mogli uloziti u mnogo pametnije stvari, a gamerima zameram to sto gube svoje dragoceno vreme igrajuci igrice po ceo dan. To je ono najgore, a da se oni nalaze na "groblju mladin dusa", mnogo je preterano. I mnogo me nerviraju ovakvi senzionalisticki naslovi u nasim novinama.
Groblje dečjih duša
Dijana DIMITROVSKA, 24. oktobar 2007
SLIKA je gotovo mitska: gore svetlost, dole tmina. Život buja u parku kod Vukovog spomenika. A, ispod Vuka, titraju neonke. Bledi odsjaj stotina kompjutera krči put kroz večiti mrak i vazduh gotovo bez kiseonika. To su kompjuterske igraonice - mesta "dublje od života".
Stotine mladih sede nemo pred kompjuterima. Kao pod anestezijom, zadubljeni u slike akcije na ekranu. U tom svetu nerealnog oni su teroristi. Imaju nož, bombe, kalašnjikov. Njihov je posao: ubijanje. Cilj - da postave bombu.
U desetak igraonica sa engleskim nazivima - muška kolonija. Prosek godina - 20. Stotinak mladića i, izbrojali smo pedantno, samo tri devojke i jedan gospodin u poznim godinama. Beskrajna tišina, čuje se samo zujanje klima-uređaja i oštar zvuk igrica. Sablasno tiho, kao na groblju. Na groblju ljudskih duša.
- Nije čudno što se današnja sajber-mladež teško uklapa u stvarnost - kaže psiholog u penziji Mladenka Jevtić. - Oni ne umeju da se druže, asocijalni su, imaju u glavi svoj izmišljeni, nestvarni svet u koji jedva čekaju da uđu. Teško se socijalizuju, retko prilaze devojkama, češće one njima. Najčešće nemaju devojke. Polno su neorijentisani. Dugo sedenje pred kompjuterom ne samo što ruši njihovo fizičko zdravlje već i ono mentalno. Ubija ih emocionalno i intelektualno. Izgube kreaciju, sputavaju maštu, razmišljanje je tipsko... Pitanje je da li uopšte oni toga postanu svesni i - kada.
U carstvu večite tame i elektronske tišine, dole ispod Vuka, gde nema ni reči ni smeha, nešto je, ipak, najjezivije. Ponude zakačene na vratima igraonica: od jedan do 10 ujutro popust od 40 odsto. Cena sata je 80 dinara. Za 400 dinara tu može da se provede noć. Kako li izgleda jutarnja stvarnost kada se popnu iznad Vuka?
Miloš Matić to zna. Provodio je noći i noći u igraonicama kod Vuka, u Balkanskoj i ko zna još gde. Ima 21 godinu i druga je godina otkako je na drugoj godini "jednog fakulteta". Neće da kaže šta studira, ali nije ni važno - ne ide mu. Logično, jer on je gejmer, provodi noći igrajući igrice. Nekada je to radio po igraonicama, tada je "škripala" škola, poslednjih nekoliko godina takmiči se od kuće. I, sad "stoji" fakultet.
- Nije besmisleno koliko izgleda - uverava nas dok nam u svojoj sajber sobi u stanu negde na vrhu ulice Milana Rakića demonstrira svoju veštinu. - Razvijam reflekse, brzinu, moć razmišljanja i osvajam bodove.
Ali, napredovanje po nivoima je uvek isto. Nema šta da te iznenadi. Možeš da naučiš napamet raspored. Šta je tu zanimljivo?
- Pa baš to, da verno snimiš sve u glavi i savladaš prepreke najvećom brzinom.
Dobro, i šta dalje?
- Moj je cilj da postanem najbolji. Da budem super gejmer. Da idem na takmičenja, kao što idem, i da jednog dana od toga zarađujem. U svetu ljudi žive od toga. Kao da imaju platu, takmiče se i osvajaju premije. Samo je to kod njih velika lova. Kod nas je simbolično. Na takmičenju u Kruševcu bio sam drugi, a u Beogradu, koje je bilo internacionalno - treći. Blizu sam pobedi.
Za takmičenja u "kaunter strajku" Miloš vežba noću sa još pet drugara, koji su članovi ekipe. Povezani su, imaju slušalice i mikrofone i "ubijaju" timski.
- Toliko viče noću, da mi dođe da zovem policiju. Po celu noć bleji pred tim čudom. Danju spava. Ništa ne uči. Jeste li mu rekli da to nije dobro - pitala nas je tužno njegova baka, sa kojom Miloš živi.
Ima i Miloš. Samo njegov život nije stvaran. Kako se snalazi u realnosti?
- Teško - priznaje i dodaje kao opravdanje: - Ali nije toliko strašno kao oni koji igraju "veštinu ratovanja", kako se zove druga igrica. E, to je zeznuto. Oni su potpuno u drugom svetu.
U Domu zdravlja na Zvezdari, pedijatar Branislava Bobić pregleda godišnje stotine osnovaca. Ima veliko iskustvo i kompetentnu procenu:
- Preterano sedenje uništava njihovo fizičko zdravlje. U kasnijim godinama javljaju se deformacije. Obično rečeno, krivi se kičma, posebno stradaju zglobovi i vratni deo.
Rano je jutro. Oko dva časa. U podzemlju kod Vuka nije puno, ali nije ni prazno. Oštar miris urina sudara se sa mirisom pržene ribe, možda. U mraku promiču brzo siluete i nestaju negde po prolazima, stvarajući utisak da nisu ni bile. Sablasna tišina i prigušena svetlost monitora obasjava lica gejmera. Bleda, zanesena, nema, bez izraza. Oni koriste "jutarnji" popust koji im igraonice daju. A u 10, kada popust prestaje, veliki odmor u njihovim školama samo što nije počeo.
SAJBER-SEKS
"SAJBER-seks većina posmatra kao surogat stvarnom, kao nešto što odvlači od realnosti. On je kao neka dopuna stvarnog odnosa, koji im daje slobodu nedostajuću u svakodnevnom životu. Ali, takav vid druženja ima moć da iz mnogih običnih ljudi izvuče na površinu ono što je sakriveno duboko i što nikada ne bi isplivalo u običnom, konvencionalnom socijalnom kontaktu", napisao je neki Reja, posetilac sajta "Sajber-seks".
SAJBER-STRASTI
U AMERICI mladi nose odela koja elektronskim putem stimulišu njihove erogene zone. Vide se na ekranu ili ne vide (kako izaberu) i - tako seksualno podstiču. Skoro kao pravi seks, samo je dodir veštački i ne treba im kondom. Mogu da promene stotine partnera, da se siti nauživaju, a da nikada ne upoznaju svog ljubavnika. Kod nas, to je mahom masturbacija.
Definitivno je došlo do zabune! Ne znam da li ste primetili upozorenje ispod teksta "ovaj tekst nije namenjen ljudima sa koeficientom inteligencije iznad 50". Znači moraš biti kompletan retard da bi razumeo ovakvu bljuvotinu!
Hmmmmm, ne samo ovaj tekst, nego i vecina ostalih.....
I've seen things you people wouldn't believe. Attack ships on fire off the shoulder of Orion. I watched C-beams glitter in the dark near the Tannhauser gate. All those moments will be lost in time, like tears in rain. Time to die.
StORM48: Poistovećivati bilo kakvo igranje, pa i neumereno sa narkomanijom, alkoholizmom itd je idiotluk pangalaktičkih razmera. Prosto sam zgranut.
Samo iznosim svoje mišljenje. Rezultati su po meni uporedivi: narušeno zdravlje, poremećeni socijalni odnosi, psihička zavisnost i brdo nepovratno izgubljenog vremena.
Tragedija kod igrica je što su namenjene najmlađoj populaciji, koja još nije u stanju da zrelo rasuđuje na šta bi trebalo da troši svoje vreme i snagu. Alkohol je barem zabranjeno prodavati maloletnicima, droga ilegalna, a igrice potpuno dostupne.
Jablan
Samo iznosim svoje mišljenje. Rezultati su po meni uporedivi: narušeno zdravlje, poremećeni socijalni odnosi, psihička zavisnost i brdo nepovratno izgubljenog vremena.
Tja... pre "kompjuterskih igrica" su se deca koja su bila zapustenija zabavljala blejanjem po ulici, sedenjem ispred dragstora, gledanjem TV-a itd...
Jednostavno, klinac koji je zapusten i kome roditelji nisu posvetili dovoljno paznje da ga zainteresuju i upute na neke zanimljivije stvari u zivotu ce naci bilo sta da gubi vreme po ceo dan - igrice su samo jedna od mogucnosti.
Racunarske igre inace imaju jako puno dobrih strana jer razvijaju motoriku, zelju za istrazivanjem i prosiruju znanja dece - naravno, u razumnoj meri. Ali nisu deca kriva ako im zivot nametne kao OK ponasanje da sede 15 sati dnevno za racunarom.
Naravno, u kontekstu Vecernjih Novosti i njihove ciljne grupe koja preskace tramvajske sine i zaklanja se u podrum u toku pomracenja sunca, ovo nece doneti nista dobro (sto smo i ocekivali) - jer ce samo zacementirati njihov anti-civilizacijski stav usmeren protiv tekovina moderne civilizacije kao sto su racunari, kreditne kartice, mikrotalasne rerne, mobilni telefoni itd.., ali avaj - da nisu Novosti, bio bi Kurir itd... tesko da bilo sta moze da promeni na bolje te geake, vreme za to je odavno proslo kada su oni u pitanju.
jablan: Samo iznosim svoje mišljenje. Rezultati su po meni uporedivi: narušeno zdravlje, poremećeni socijalni odnosi, psihička zavisnost i brdo nepovratno izgubljenog vremena.
Nadam se da moje epitete u citiranom postu nisi shvatio lično? Nisu namenjeni Tebi, pa se nadam da Te to nije uvredilo? Štaviše, nisam ni mislio na Tvoj post... poklopilo se sa ranijim tekstovima/mišljanjima na ovu temu. Nekakvi stručnjaci su utvrdili da je igranje identično narkomaniji.
Nezavisno od toga, moram reći još nešto - niko nije umro od igranja (iako su poznati pokušaji da se tako nešto utvrdi). Na sreću, patolozi dobro rade svoj posao i ne padaju na baljezgarije "umro za kompjuterom", "umro od igrica" i tome slično.
On narkotika se umire i to direktno razara odganizam (mozak pre svega), tako da - kako god okrenemo, bilo kakve paralele su jednostavno neumesne i preterane.
A o dostupnosti alkohola i narkotika omladini i deci... o tome već ne bih. Samo obiđi po koje beogradsko školsko dvorište u noćnim/večernjim satima, pa će Ti se kaz'ti samo.
Pozdrav
25.10.2007. u 14:12
Miroslav Jeftić Miroslav Jeftić Translator and system administrator Novi Sad
SuperModerator Član broj: 37513 Poruke: 5566 213.253.117.*
Pa za bilo šta. Naravno da roditelji ne mogu uvek da primete da li je neko na školskom odmoru 'duno' jedan džoint iza zgrade, ali valjda mogu da primete da li neko sedi ispred televizora/monitora preko 6 sati bez prekida.
Powered by SAP NetWeaver®
Interpreters do it simultaneously, translators take their time
Licno sam jednom prilikom seo pa sabrao vreme okvirno provedeno na Panzer General 2, Warcraft2, Warcraft3.. samo te tri igrice. Onda sam uzeo i pogledao gradjevinske norme i svaku podelio na pola. Znaci ako se racuna da majstor ugradi 400 blokova dnevno ja sam racunao da mogu 150-200. Znate gde ova racunica vodi. Mogao sam komotno da osalujem, izarmiram, zalijem, ozidam i poslozim crep za kucu od par spratova...
Nisam uracunao ni NFSMW, ni Starcraft 2, ni ko zna sta jos.. silne Splinter Cell i Max Payne gluposti koje ono malo igram pa opalim cheat i izzivim se 5 dana pa batalim.
To je strasna poshast, i to nekontrolisana! Za omladinu koja je i ovako kriva, grbava i kilava u proseku. Brrrrr
25.10.2007. u 15:15
tosa Guerrilla Games Amsterdam
Član broj: 1811 Poruke: 1295 ..w.sh.dynamic.163data.com.cn.
Umrlo od igranja jeste nekolicina njih ali to su u pitanju takve ličnosti da su prirodi
učinili uslugu. Igranje sa super kratkim pauzama u trajanju od 72 sata koje ima za posledicu
smrt se može definisati kao "umro od glupoće". Od droge umiru u ogromnim brojevima svaki
dan.
@jablan
Prvo se raspitaj o ciljnim grupama video igara pa onda piši mišljenja. Najmlađa populacija
nikako nije ciljna grupa, pre svega zato što nema pare na raspolaganju pa i ne odlučuje o
kupovini. Poređenje tzv. "zavisnosti" od igara sa narkomanijom je, kao što je već rečeno,
bezgranična glupost. Da li si video nekada zavisnika od heroina? Takvi se lako prepoznaju.
Da li si video nekada zavisnika od igara, ili samo svrstavaš pojedince sa čijim navikama
se ti ne slažeš? Šanse da ugledaš osobu i kažeš "e ovo je zavisnik od igara" jednostavno
ne postoje, dok slično nešto nije nikakav problem ustanoviti za alkosa, džankija i slične
profile.