PASIVNA SOLARNA KUĆA (mit ili stvarnost ?!) - troškovi, materijali, iskustva,...

http://eko.blog.rs/blog/eko/al...ergija/2012/02/13/pasivne-kuce

Pasivne kuće - ogromna ušteda u energiji



Pasivna kuća u Litvaniji

http://www.zelenaenergija.org/...a-kuca-i-kako-funkcionise/2033

Objavljeno: 14-11-2011 | Autor: Ivan Ćutić , dipl.ing.stroj. | Kategorije: pasivne kuće, uštede u zgradarstvu, solarni paneli |

Što je pasivna solarna kuća i kako funkcioniše?

Ovakav princip gradnje maksimalno koristi sunčevu energiju za prirodno zagrevanje , hlađenje i ventilisanje kuće te može znatno doprineti uštedama u energiji u domaćinstvu i poboljšati kvalitet života ukućana


Solarna pasivna kuća u Rumuniji (Izvor: builditsolar.com)

Iako sama ideja i nije novijeg datuma i iako izgleda kao da bi svaki od nas mogao sebi dobro projektovati pasivnu solarnu kuću najbolje je stvar prepustiti stručnjacima sa iskustvom.

Šta je pasivna solarna kuća?

Pasivna solarna kuća zahvaljujući svome dizajnu, orijentaciji u odnosu na sunce te materijalima korišćenim u gradnji, zahvaljujući suncu, delimično ili u potpunosti zadovoljava potrebe za grejanjem zimi dok ostaje hladna leti. Idealna pasivna solarna kuća za održavanje prijatne temperature ne koristi nikakve pokretne mehaničke uređaje niti naprave. Za cirkulisanje vazduha koristi se samo prirodna cirkulacija vazduha. Jedan od ključnih faktora prilikom projektovanja takve kuće je svakako maksimalna iskoristivost funkcija lokalne klime.

Elementi pravilnog projektovanja

Kuće ovog tipa najčešće imaju izgled pravougaonika , a da bi se maksimalno iskoristio uticaj sunca duža stranica pravougaonika treba biti okrenuta duž ose istok-zapad, kako bi cela duža strana građevine bila maksimalno izložena suncu koje dolazi s juga, odnosno severa (ako se kuća nalazi na južnoj hemisferi).

Drugi važan element su ispravna veličina i položaj prozora i staklenih površina na kući, kako bi se osigurao maksimalan solarni dobitak tokom zimskog dana, te kako bi se opet sprečio preveliki gubitak toplote za vreme noći i oblačnih dana, do kojeg mogu dovesti nepravilno postavljeni prozori.

Pasivna solarna kuća zahvaljujući svome dizajnu, orijentaciji u odnosu na sunce te materijalima korišćenim u gradnji, zahvaljujući suncu, delimično ili u potpunosti zadovoljava potrebe za grejanjem zimi dok ostaje hladna leti.

Zato se za ove namene koriste izostaklo i kvalitetni okviri sa što nižim koeficijentom prolaza toplote. U pravilu se na južnu stranu postavljaju najveći prozori dok se na preostale tri strane postavljaju manji prozori kako bi se osigurao prodor dnevnog svetla u celu kuću.

Da bismo i tokom letnjih meseci osigurali ugodnu temperaturu potrebno je sprečiti preveliki prodor sunčevog zračenja kroz staklene površine na južnoj strani. Zato je potrebno iskoristiti činjenicu da je sunce tokom letnjih meseci visoko iznad horizonta, te je za blokiranje prodora sunčevog zračenja potrebno pažljivo odabrati odgovarajuću dužinu nadstrešnice koja blokira sunčevo zračenje, Slika 1. Kako je sunce tokom zimskih meseci nisko nad horizontom pravilno dimenzionisana nadstrešnica neće onemogućiti ulazak sunca u kuću. Za blokiranje suvišnog sunčevog zračenja mogu se koristiti i dodatna senke, žaluzine i slično.


Slika 1.

Četvrti važan element pasivne solarne kuće je akumulaciona toplotna masa , odnosno pregradni zidovi ili podovi od materijala sa visokim toplotnim kapacitetom, kao što su betonski, cigleni ili kameni zidovi te vodeni rezervoari. Njen zadatak je akumulirati toplotu tokom sunčanih zimskih dana, te istu oslobađati tokom noći, odnosno oblačnih zimskih dana, Slika 2. Tokom letnjih meseci ona pomaže u hlađenju prostora preuzimajući na sebe toplotu.


Slika 2.

Gradite li niskoenergetsku kuću, pasivnu kuću ili solarnu pasivnu kuću kao najvažniji element sigurno će biti izolacija, izolacija i opet izolacija . Bez pažljivo projektovane i kvalitetno izvedene spoljne ovojnice sva toplota iz unutrašnjosti jednostavno će se i brzo preneti u okolinu. Samo dobra izolacija onemogućiti će brzu disipaciju toplote i omogućiti ugodnu temperaturu dugo nakon što sunce zađe.

Vrt i okućnica

Pravilnim odabirom i rasporedom bilja oko kuće takođe je moguće u značajno meri doprineti uspešnom funkcionisanju pasivne kuće, naravno, ukoliko se pruža ova mogućnost. Listopadno drveće na južnoj strani kuće po ljeti će dodatno štititi od vrućeg sunčevog sjaja, dok po zimi, kada lišće otpadne, neće stvarati preveliku prepreku ulasku sunčevih zraka u objekat. Na severnoj strani najbolje je posaditi zimzelene biljke koje će objekat čuvati od hladnih zimskih severnih vetrova i time smanjiti gubljenju toplote iz istog.

Investicija

Iako je investicija u pasivnu solarnu kuću prilikom izgradnje viša od one u "običnu" kuću, ona je cenovno u istom razredu kao i investicija u običnu pasivnu kuću. Razlika između pasivne i solarne pasivne kuće leži samo u pažljivom projektovanju i optimizaciji gore navedenih parametara, što znači da se prilikom gradnje ne koriste posebni skupi visokotehnološki materijali ili metode gradnje. Procene u uštedi energije za grejanje zimi se kreću od 2-50%. Takođe, i postojeće objekte je moguće delimično prilagoditi po gore navedenim načelima, ali naravno, maksimalni efekti se mogu postići tek pri gradnji novog objekta.

Pogledajte primer gradnje pasivne solarne kuće u Rumuniji

http://www.reciklirajte.me/zel...-gradnje-pasivne-solarne-kuće

Osnovni principi gradnje pasivne solarne kuće





Pasivni solarni principi primjenjivi su ne samo na porodičnim, individualnim kućama, nego i na objektima raznih namjena. Naborojaćemo 10 osnovnih principa za gradnju pasivne solarne kuće.



1. Izaberite mjesto koje dobija južno sunce, bez visokog drveća, brda ili visokih zgrada sa južne strane. Ukoliko niste sigurni, obiđite budući plac oko 21 decembra, kada je sunce najniže na nebu. Južni zid kuće mora dobijati punu sunčevu svjetlost od 9 prije podne do 3 po podne.

Ponesite kompas kako bi odredili jug, ali imajte u vidu da pokazuje magnetni sjever može odstupati i do 25 stepeni od pravog sjevera. A kada su u pitanju pravci duvanja vjetrova, objekat svojom dužom stranom treba da prati pravac najprisutnijeg zimskog vjetra u okruženju u kome je smješten. Kao dodatna zaštita od vjetra, preporučuje se i zaštita pojasem zimzelenog drveća prema strani sa koje vjetar duva.

2. Sistemom različitih spoljašnjih ili unutrašnjih zaštita od sunca, kada je to potrebno, blokira se prolaz sunčevih zraka i spriječava prodor toplote u unutrašnji prostor. Odaberite projekat kuće sa što manje sjenki i tremova na jugu. Sjenke i tremovi spriječavaju prodor sunčevih zraka u kuću i time značajno umanjuju efikasnost. Tremovi na istoku i zapadu mogu biti korisni jer zaklanjaju prozore od ljetnjeg sunca.

3. Orijentišite najduži zid ka jugu. Idealno, on bi u stvari trebao biti 15 stepeni od pravog juga. Južna stakla bi trebalo da imaju površinu od minimum 7 odsto kvadrature kuće, najviše 12 odsto; preko 12 odsto staklenih površina bi zahtijevalo dodatno sjenčenje ljeti. Morate takođe biti pažljivi u izboru stakala i za južnu stranu odabrati staklo koje dobro propušta sunčevu svjetlost.





Krov pasivne solarne kuće

4. KROV mora biti projektovan tako da dobro štiti od visokog ljetnjeg sunca, a da ne ometa ulazak zimskog – dobar dizajn sjenčenja je ključni faktor kvaliteta i efikasnosti pasivne solarne kuće.

5. TERMALNA MASA – Potrebno je na južnoj strani obezbijediti termalnu masu, pločice, kamen, cigla, ili obojeni betonski zidovi – kako bi apsorbovali i kasnije emitovali toplotu. Posebno oni djelovi kuće koji zimi dobijaju direktnu sunčevu svjetlost.

U pasivnoj solarnoj kući za vrijeme zimskog sunčanog dana dovoljno je toplo da ne treba paliti dodatno grijanje. Međutim, kada ne bi bilo akumulacije toplote, čim sunce zađe, vazduh bi se ohladio i u prostoriji bi postalo hladno. Zato je prikupljenu toplotu potrebno akumulirati.

Toplota se akumulira pomoću termalne mase. U tu svrhu se grade pregradni zidovi ili podovi od materijala sa visokim toplotnim kapacitetom. To su najčešće betonski, kameni ili cigleni (puna cigla) elementi, a nerijetko se koriste i vodeni zidovi, zbog visokog toplotnog kapaciteta vode. Na taj način i tokom noći i oblačnih dana termalna masa isijava toplotu prikupljenu za vrijeme sunčanih dana.

Termalna masa je važna i ljeti jer “upija” toplotu iz prostora, čineći ga hladnijim. Važno je tokom noći dozvoliti hladnom vazduhu da ohladi termalnu masu i ponese sa sobom toplotu akumuliranu danju.

6. UKOPAVANJE – Korišćenje zemlje kao izolatora i toplotnog skladišta pruža velike prednosti. Stalna, konstantna temperatura pod zemljom (oko 12,2 C), stvara velike uštede energije za zagrijavanje i hlađenja prostora. Nikakvi spoljni uticaji poput kiše, snijega i vjetra, ne utiču na podzemnu građevinu. Ukopavanjem samo sjeverne strane objekta (naročito ako za to pogoduje pad terena) obezbjeđuje se zaštita od najnepovoljnijih uticaja hladnih vjetrova a objekat se otvara prema jugu.

7. PRINCIP DVOSTRUKOG OMOTAČA - Princip “kuća u kući” u koncepciji konstrukcije kuće, omogućuje zonu izmjene vazduha unutar omotača. Ta zona koja se stavara između omotača i objekta je tampon zona, koja ublažava sve spoljne uticaje, služi kao izolacija i smanjuje energetsku potrebu samog unutrašnjeg objekta. Zaštitna mikroklimatska opna i pasivni solarni dobici cijelog prostora stvaraju blage klimatske uslove kao mikroklimatsku sredinu u kojoj su smješteni objekti.

8. STAKLENIK – Staklenik ili staklena bašta kao kolektori-prijemnici sunčeve energije su usnovni elementi solarne zgrade, koji utiču na njeno energetsko pasivno funkcionisanje. Ovi prostori nijansiraju razliku između spoljneg i unutrašnjeg, javnog i privatnog. Kao izolacioni prostori imaju ulogu regulatora toplote. Kao kolektori toplote imaju svoju primjenu isključivo u orijentacijama čist jug i jug – jugozapad.

9. DOBRA IZOLACIJA i adekvatno projektovan sistem grijanja i ventilacije su od izuzetno velike važnosti za efikasnost pasivne solarne kuće. Pored elemenata zahvatanja energije, pasivna solarna ili “samogrejuća” kuća utemeljena je i na principu uštede energije. Vođenje računa o toplotnoj provodljivosti, odnosno gubitku toplote svih materijala i cijelog sklopa zgrade, uz maksimalnu izolaciju svih elemenata sistema (prozora, zidova, tavanice podova) je jedan od glavnih zahtjeva ovog koncepta.

10. PRIRODNA VENTILACIJA - Jako je važno upotrijebiti princip prirodnog protoka vazduha, bez dodatnog utroška energije na ventilaciju. Sistemom otvora pri dnu (ulazak hladnog svježeg vazduha) i vrhu (izlazak toplijeg istrošenog vazduha) fasadnog omotača, kao i njihovom dobrom pozicijom u odnosu na pravac sjever – jug, na kome je strujanje najjače, obezbjeđuje se zadovoljavajući komfor.

Pasivni solarni principi primjenjivi su ne samo na porodičnim, individualnim kućama, nego i na objektima raznih namjena. Principi uštede energije, dobre izolacije, ukopavanja, južnog prijema sunčeve energije pomoću otvaranja što većih staklenih površina, kao i uključivanje mase zidova kao skladišta toplote, mogući su i čak imaju više efekta na većim objektima.

Direktan prijem sunčeve energije preko južnih prozora ili staklenika, optimalan je ako površine pod staklom obuhvataju 65 odsto ukupne površine južnih zidova, a prozori ka sjeveru ili dr. stranama svijeta budu 5 odsto površine zidova. Da ljeti, po danu ne bi došlo do pregrijavanja ovih prostora, a noću do velikih rashlađivanja, važan element su termalni zastori, koji svojim zatvaranjem, kao latice cvijeta, spriječavaju pretjerano zagrijavanje, odnosno hlađenje. Za ljetnji period, spoljni zastori su efikasniji a nadstrešnice i pokretni brisoleji su takođe važan elemenat u podešavanju optimalnog zahvatanja Sunca.

U ukupnom zahvatanju sunčeve energije pored južne staklene površine, najveću ulogu imaju površine i mase zidova. Ukoliko je koncept prijema sunčeve energije zasnovan na termičkoj masi zidova, onda površina prijemnih zidova treba da bude tri puta veća od površine prozora. A neophodna masa toplotnog skladišta kod pasivnih sistema se računa u odnosu na južnu staklenu površinu zahvatanja i izražava se u količini vode ili masi zida, koja treba da bude smještena u okviru objekta.

Piše: Milenko Radović, dipl.inž.građ.

http://www.gradjevinarstvo.rs/....aspx?ban=820&tekstid=1306

Da li je povećana termička masa u pasivnim solarnim kućama opravdana?

16.09.2010. | Scott Gibson | Green Building Advisor




Veoma često, na pomen zelene gradnje i ekoloških kuća sa nekim u Srbiji, pomene se kako smo imali literaturu još 1970-ih i kako je ovaj ili onaj dosta radio na temu pasivnih solarnih kuća. Po tom principu sunčeva toplota zagreva kuću kroz velike staklene površine okrenute ka jugu i toplota se skladišti u termičkoj masi šljunka, betona, zemlje ili kamena.

Međutim, stvar je u tome da do danas ne postoji ozbiljni proračuni koji bi potvrdili stvarnu efikasnost ovog sistema u odnosu na potrošen materijal i prateću problematiku.

Materijali sa velikom specifičkom gustinom predstavljaju odličnu termičku masu koja je bitan element pasivnih solarnih kuća. Armiranobetonske međuspratne konstrukcije, zidovi, šljunak u bazi kuće, Trombov zid (vidi linkove na kraju teksta) i sl. zadržavaju toplotnu energiju čime se umanjuju nagle promene temperature u objektu.

U ovom konceptu naročiti značaj imaju armiranobetonske međuspratne konstrukcije. Betonska konstrukcija, cementna košuljica, kamene ploče i sl. mogu zadržavati toplotnu energiju koja dolazi kroz prozore sunčevim zracima, ili iz cevi podnog grejanja (hlađenja) instaliranih u košuljici.

Ovo su već dobro poznati načini korišćenja mase betona u podu prostorija, međutim, neki građevinci u SAD već dugo primenjuju još jedan pristup iskoriščavanju termičke mase betona.

Naime, kutijasta međuspratna armiranobetonska konstrukcija ili dupli zidani zid mogu biti posmatrani kao cevovodi KGH sistema... Tavanica se izvodi kao konstrukcija od dve paralelne armiranobetonske ploče (podne i plafonske), sa AB-rebrima koje ih povezuju u sredini. Temeljna ploča može imati cevi u sebi (kao na fotografiji ispod).



Kroz dobijene kanale (poput kanala dobijenih spajanjem elemenata u polumontažnoj tavanici – TM, LMT, itd.) može se puštati topao ili hladan vazduh, zavisno od temperature koja treba da se postigne u prostoriji. Vazduh predaje temperaturu betonskoj masi koja je zatim predaje vazduhu u prostoriji.

Bruce Brownell je čovek za koga kažu da je čitav život posvetio projektovanju, poboljšanjima i građenju kuća sa ovakvim sistemom za regulaciju temperature. Na sajtu njegove firme Adirondack Alternate Energy (link na kraju teksta) detaljnije su opisani načini na koji se kuća zagreva pomoću ovakvih "cevovoda".

Mali ventilator vraća topao vazduh iz najviših zona u kući kroz cevi sve do ispod najnižeg poda. Odatle ponovo dopire do prizemlja i kruži dalje kroz kuću u kojoj ukupna termička masa betona iznosi od 70 do 100 tona.

Po njegovoj tvrdnji temperatura u ovakvim kućama ne može da padne ispod nule tokom oštre zime a vlažnost vazduha zadržava se na 45-50% tokom zimskih meseci. Promena temperature u enterijeru kreće se oko 6°C, tvrdi se na sajtu Brownell-ove kompanije.



Naravno, s obzirom da se vazduh vraća u ponovno kruženje, prolazi tri puta kroz filter za sat vremena što eliminiše najveći deo prašine.

Firma Adirondack tvrdi da je izgradila preko 300 ovakvih kuća. Na linku na kraju teskta možete pogledati više detalja njegovog projekta Kosmer Solar House (sa fotografijama).

Kanađanin Don Roscoe takođe je izgradio više ovakvih kuća koje se zasnivaju na pasivnom solarnom principu. U Novoj Škotskoj, Kanada, gradio je te kuće sa otvorima za vazduh od 13cm u međuspratnoj konstrukciji visine 20cm (pasivne solarne kuće iz ovog dela sveta možete pogledati na linku na kraju teksta).


Gde su dokazi?

Međutim, postoji ozbiljna sumnja među ostalim stručnjacima da termička masa zaista predstavlja dovoljno efikasan toplotni resurs. Pored pitanja: koliko je održivo u jednu kuću sipati tone materijala, postavlja se i pitanje stvarnog povraćaja energije.

Stvar je u tome što ne postoji nijedan dokaz da je moguće efikasno preneti temperaturu sa vazduha na beton ili kamen u dovoljnoj meri da bi to bilo efikasnije od Passivhaus sistema ili kuća sa laganijom konstrukcijom ali boljom zaptivenosti i savremenim mašinskim KGH instalacijama.



Daniel Ernst je među prvima insistirao na naučnim podacima koji bi potvrdili ili opovrgli efikasnost ovakvih sistema, a naročito na to koliko se zaista temperature u kući dobija kroz prozore. On tvrdi da nije moguće da sistem radi tako kako pričaju:

- Znate li i za jednu studiju koja bi potvrdila efikasnosti? Postoje li tačna merenja? Higrotermički modeli? Dokumentacija? - pita on.

- Bez obzira na tip klime, kuće ili prozora ne možete pasivnim solarnim dizajnom zagrevati vazduh koji zatim treba da zagreje 70 do 100 tona termičke mase u nekoj primetnoj meri. Fizika i proračuni ne poklapaju se sa ovim.

Neki čak podsećaju i da, već onog trenutka kada imate ventilator u sistemu, to više nije pasivna solarna kuća (već ima neku vrstu KGH sistema, jedan takav je na ilustraciji levo), a neki i na to da ploča može imati otvore ili pukotine.

Pa opet, ima i onih koji priznaju da je Brownell već veoma dugo posvećen zelenoj gradnji i da aktivno u praksi radi na poboljšanju sistema u kućama koje gradi. Oni dodaju i da je čudno to što se već na sam pomen njegovog imena pobornici za zelenu gradnju povuku: zar ne možemo ni da pričamo o tome?, pitaju oni.

James Morgan iz Severne Karoline ima primedbu na korišćenje ovolike termičke mase:

- Zelena gradnja je optimalno korišćenje materijala. Sagradio sam preko 350 energetski efikasnih kuća i mislim da je potencijal termičke mase precenjen – i dodaje - Nije mi jasno kako je moguće da toliko profesionalaca priča o termičkoj masi kada ova priča izgleda da ima smisla samo u nekoliko veoma specifičnih klimatskih uslova (topli suvi dani, hladne suve noći, i tako tokom većeg dela godine).

- Ovo je klasična početnička greška koju su pravili mnogi graditelji prve zelene gradnje 1970-ih godina - kaže Robert Riversong:

Neki od ranih eksperimenata, uključujući i prolaz vazduha kroz pod i između duplih zidova i duple krovne ploče (kuća u kući) ili preterana termička masa, odavno su prevaziđeni savremenim detaljnijim i preciznijim shvatanjem termodinamike i građevinskih sistema slaže se većina graditelja.

Na kraju, i da se pasivne solarne kuće rade kao zaptivene do te mere da mogu da se nadaju zagrevanju pomoću sunčeve toplote, one moraju imati izmenjivače toplote, ali i strogu kontrolu kvaliteta vazduha - a to je već ozbiljan KGH sistem.

Linkovi:
Adirondack Alternate Energy - www.aaepassivesolar.com
Kosmer Solar House - klikni na link
Solar Nova Scotia - http://www.solarns.ca/ship.php
original teksta - klikni na link
Trombov zid - preko pola veka deo pasivne solarne arhitekture - klikni na link
Nabijena zemlja - savremena interpretacija drevnog materijala - klikni na link

Postavljam ovde tekst i sliku pasivne solarne kuće "VENERA" zajedno sa rasporedom prostorija pošto link na mom prvom postu nevažeći.

Sunčana kuća VENERA

Arhitektonsko rješenje: Vladimir Lovrić, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović

Sunčana kuća koja koristi principe sunčane pasivne arhitekture i predviđen je smještaj u kontinentalnom području. Na južnoj strani se nalazi staklena veranda površine 18 m2 te dvostruko ostakljeni Trombov zid površine 5 m2 i prozori za direktno dozračeno svjetlo. Staklene plohe imaju zastore koji se mogu koristiti za smanjivanje insolacije te smanjivanje pregrijavanja kuće.





_{[Ovu poruku je menjao eloiza dana 17.10.2014. u 12:38 GMT+1]}

>

---

Sunčana kuća ANDROMEDA

Arhitektonsko rješenje: Vladimir Lovrić, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović

Sunčana kuća je projektirana za kontinentalna područja za jednu obitelj, a kući odgovara teren koji je nagnut prema jugu jer je kuća projektirana sa polunivoima. Južna strana kuće se koristi za apsorpciju Sunčeve energije sa staklenom verandom, dvostruko ostakljenim Trombovim zidom te prozorima za direktno dozračenje. Ispod poda prizemlja se nalazi skladište kamenja koje se koristi za dodatnu akumulaciju energije. Za grijanje tople vode se koriste sunčevi toplinski pretvornici te je primarni izvor grijanja kamin na drva.




Sunčana kuća Andromeda iz nekih prošlih vremena

U neka prošla vremena konstruirali smo vjetroelektrane i proizvodili solarne kolektore te imali vrhunske arhitekte koji su koncept solarnih kuća za ono vrijeme doveli gotovo do savršenstva. Moram priznati da smo u neka prošla vremena prije devedesetih godina kao integralna država imali mnogo lijepih ideja. Tako je primjerice jedan od prvih vjetroagregata na ovim prostorima sagrađena 1989. godine u pulskom Uljaniku, imala je instaliranu snagu od 22 kW i opsluživala je potrebe OKPD Valtura u blizini Pule, o čemu postoji i zapis u Istarskoj enciklopediji. Ali nije Uljanik jedini, tako je primjerice još 1975. godine u vrijeme i nakon naftne krize Tehnomont proizvodio solarne kolektore od kojih su neki instalirani na Citadeli u Poreču, Zatonu kod Zadra ili primjerice turističkom naselju Punta Verudela u blizini Pule. Ali sve to nije i ne može se usporediti s jedinstvenim pilot projektom solarne pasivne obiteljske kuće pod nazivom Andromeda čiji je idejni začetnik arhitekt Vladimir Lovrić. Pri tome, potrebno je naglasiti da ova kuća nije pasivna kuća kakvu poznajemo u današnjem smislu, već se radi o arhitekturi koja maksimalno iskorištava mogućnosti pasivnog solarnog grijanja. Jedna od prvih Andromeda izgrađena je u Beogradu, a nakon toga je zbog svog alpskog „štiha" doživjela popularnost u Sloveniji gdje je navodno sagrađeno više ovakvih obiteljskih kuća. Fotografiju jedne od izgrađenih Andromeda u Jesenicama našli smo zahvaljujući stranicama magazina za eko arhitekturu i kulturu Eko kuća i „posudili" tek toliko da ilustriramo članak uz molbu da nam ne zamjere na tome, budući da je jako teško doći do podataka i slika izvornih Andromeda. No, solarna arhitektura je čitavo vrijeme zapravo bila hit i Andromeda se nije zadržala samo unutar granica bivše Jugoslavije, već je sagrađena na više kontinenata, a popularnost je doživjela i u Americi i Kanadi. Pogodan teren za njenu gradnju je u blagom padu, a karakteristična arhitektura i izvedba natur opekom savršeno je uklapaju u prirodni ambijent. Kad govorimo o solarnim pasivnim kućama kao što je Andromeda uvijek je bitno naglasiti njihovu orijentaciju te iskorištenost južne strane koja je u ovom slučaju dovedena do maksimuma. Tako su primjerice sve glavne prostorije u ovom objektu orijentirane na južnu stranu, dok su sve sporedne prostorije orijentirane prema sjeveru. Andromeda također ima golemu verandu orijentiranu na jug i ostakljenu dvostrukim staklima. Jedan od značajnih aspekata solarnih kuća predstavlja doticaj kuće s prirodom što goleme staklene površine zapravo i omogućavaju. Orijentiranost staklenih površina prema jugu je pod kutem od 45 stupnjeva, što je vrlo zahvalan kut za pasivno prikupljanje solarne energije tijekom čitave godine čemu doprinosi i skladište topline ispod poda kuće realizirane u Jesenicama. Nažalost, više informacija o ovom predivnom projektu nismo uspjeli naći, kao ni eventualne primjere ove kuće da su izgrađeni u Hrvatskoj, no doista je prekrasno znati da su do sada izgrađene Andromede u trendu i skoro trideset godina nakon što su prvi put izgrađene.

Sunčana kuća GALAKSIJA

Arhitektonsko rješenje: Miladin Vasiljević, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović

Sunčana kuća je projektirana u orijentaciji prema jugu sa staklenikom ispred dnevne sobe. Kroz staklenik sa dvostrukim ostaklenjem ulazi Sunčeva energija direktna i difuzna koja pada na zidove sa selektivnim premazom za apsorpciju energije koja grije zidove do 25°C tijekom zime. U zidu se nalaze kanali koji dovode topli zrak do podzemnog skladišta ispunjenog granuliranim šljunkom. Slijedeći sakupljač Sunčeve energije je Trombov zid koji je masivni zid ispred kojeg se na udaljenosti od 15 cm nalazi dvostruka ostakljena površina. Primjenom efekta dimnjaka topli zrak se uzdiže te ulazi u prostorije. Za zagrijavanje tople vode koristi se posebni toplinski sustav sa dodatnim izvorom grijanja. Termoizolacija je veća od minimalnih debljina koje su bile propisane u tom razdoblju te se zadržalo na ekonomsko isplativoj debljini izolacije.

Sunčana kuća KENTAUR

Arhitektonsko rješenje: Milisav Vojinović, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović

Sunčana kuća je projektirana na principima pasivne sunčane arhitekture te na južnoj strani ima staklenu verandu površine 20m2 i prozore površine 9m2 za direktno dozračenu Sunčevu energiju. Za pripremu tople sanitarne vode koriste se sunčevi toplinski pretvornici koji imaju zaštitu od pregrijavanja u obliku zastora kojim se prekrivaju. Prvi sustav grijanja se oslanja na direktno dozračenu Sunčevu energiju, dok se drugi sustav grijanja oslanja na transport toplog zraka iz staklenika u prostorije kuće. Sporedne prostorije se nalaze na sjeveru i koriste se za zaštitu glavnih prostorija postavljenih na jugu.

Sunčana kuća VEGA

Arhitektonsko rješenje: Miladin Vasiljević, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović

Sunčana kuća je obiteljska kuća projektirana primjenom pasivne sunčeve arhitekture. Staklenik dominira cijelom kućom i on se koristi za sakupljanje Sunčeve energije, a istovremeno je staklenik i produženi dnevni boravak na dvije etaže. Toplinska zaštita je u granicama ekonomske isplativosti.

Sunčana kuća LIRA

Arhitektonsko rješenje: Vladimir Lovrić, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović

Sunčana kuća koja koristi principe sunčane pasivne arhitekture sa specifičnom dijagonalnom konstrukcijom koja osigurava osunčanje unutrašnjih prostorija tijekom cijele godine. Zeleni vrt staklenika je centralni dio kuće i sve su prostorije orijentirane prema njemu te on predstavlja produžetak prostora za odmor, rad i objedovanje. Zelene oaze i osunčani prostori daju specifičnost ovoj kući.

Sunčana kuća GEMA

Arhitektonsko rješenje: Miladin Vasiljević arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović

Sunčana kuća koja koristi principe sunčane pasivne arhitekture te je namjenjena za smještaj u kontinentalnom području te na ravnom području. Kuća ima raspored prostorija koji je orijentiran na jug i direktno dozračenu Sunčevu energiju. Na južnoj strani se nalazi velika staklena stijena i Trombov zid za grijanje toplog zraka. Topla sanitarna voda se grije pomoću sunčanih toplinskih pretvornika.

Sunčana kuća SUNCE

Arhitektonsko rješenje: Miladin Vasiljević arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović

Sunčana kuća koja koristi principe sunčane pasivne arhitekture, a predviđena je za smještaj u kontinentalnoj klimi i za ravne terene. Po orijentaciji moguće ju je smjestiti dijagonalno u smejru sjever-jug zbog staklenika na uglu kuće. Predviđena je za peteročlanu obitelj koja bi živjela u 90 m2 prostora. Po obliku kuća podsjeća na klasične kuće na četiri krova.

Sunčana kuća PENELOPA

Arhitektonsko rješenje: Vladimir Lovrić, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović

Sunčana kuća koja koristi principe sunčane pasivne arhitekture i predviđena je za smještaj u kontinentalnoj klimi. Sjeverna strana kuće je zatvorena dok je kuća orijentirana na jug i insolaciju Sunca. Pregrijavanje tijekom ljeta smanjuje se pomoću pergola, zastora i sjenila. U ovoj kući nisu primjenjeni standardni elementi pasivne arhitekture masivni zidovi, trombov zid već se akumulacija vrši u sloju međukata u koji se uvodi topli zrak iz staklenika. Kod niskih zimskih vanjskih temperatura te kada nema dovoljno insolacije koristi se dodatni kamin u dnevnoj sobi za grijanje kuće.

Sunčana kuća TALIA

Arhitektonsko rješenje: Vladimir Lovrić, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović

Sunčana kuća koja koristi principe sunčane pasivne arhitekture te je predviđena za smještaj u kontinentalnoj klimi. Kuća se dijagonalno usmjerava prema jugu što osigurava osunčanost unutrašnjosti tijekom cijelog dana. Koriste se masivni zidovi staklenika za akumulaciju energije te Trombovi zidovi za grijanje zraka, a ispod poda prizemlja se nalazi akumulacijska masa od granuliranog šljunka za sakupljanje topline.

Sunčana kuća FORTUNA

Arhitektonsko rješenje: Miladin Vasiljević, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović

Sunčana kuća koja koristi principe sunčane pasivne arhitekture za smještaj u kontinentalnoj klimi te ravan teren u orijentaciji sjever-jug na uskim parcelama. Obzirom na malu širinu kuće od 7,2m cijela južna strana kuće se koristi za akumulaciju Sunčeve energije. U donjem dijelu južne fasade postavljen je na tlu sustav za grijanje sanitarne vode.

Sunčana kuća ATLANTIDA

Arhitektonsko rješenje: Vladimir Lovrić, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović

Sunčana kuća koja koristi principe sunčane pasivne arhitekture dok je sama kuća namjenjena za smještaj u kontinentalnoj klimi. Staklenik se nalazi na južnoj fasadi kuće i proteže se kroz obje etaže kuće, a pregrijavanje tijekom ljeta se smanjuje zastorima. Kada nema dovoljno Sunčeve energije koristi se kamin za grijanje u dnevnoj sobi te podno grijanje.

Sunčana kuća ODISEJA

Arhitektonsko rješenje: Vladimir Lovrić, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović

Sunčana kuća koja koristi principe sunčane pasivne arhitekture i predviđena je za smještaj u kontinentalnom području. Koriste se fizički elementi za sakupljanje i akumulaciju energije u masivnim zidovima, stakleniku, Trombovom zidu te akumulacijskoj masi ispod prizemlja. Transport toplog zraka se vrši pomoću dva ventilatora koji stvaraju prisilnu ventilaciju toplog zraka iz staklenika prema prostorijama i akumulacijskoj masi ispod prizemlja. Kuća je oblikom kombinacija klasičnih kuća i sunčanih kuća.

Sunčana kuća AFRODITA

Arhitektonsko rješenje: Vladimir Lovrić, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović

Sunčana kuća koja koristi principe sunčane pasivne arhitekture sa integriranim zelenim staklenikom u kojem se nalaze biljke. Velike staklene plohe osiguravaju dnevno svjetlo, a pregrijavanje se smanjuje pomoću vanjskih grilji. Kamin i izgaranje biomase su primarni elementi za grijanje kuće. Veliki staklenik će tijekom bistrih zimskih dana osigurati dovoljno Sunčeve energije za grijanje kuće.

Sunčana kuća ORION

Arhitektonsko rješenje: Milisav Vojinović, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović

Sunčana kuća koja koristi principe sunčane pasivne arhitekture u konceptu stambenog niza kod kojeg su sve protorije orijentirane na jug, a pomoćne prostorije se nalaze na sjeveru sa ulazom. Staklenik se proteže kroz dvije etaže, a zbog spojenosti zgrada puno je bolje toplinska izolacija u odnosu na samostalne kuće koje su na svim pročeljima izložene vjetru.