Citat:
pisac: Postoji kao trenutno stanje stvari a ne kao stabilno uređenje.
Teznja za stabilnim stanjem je obicna budalastina i tvoje mastanje o nekom stabilnom stanju samo pokazuje koliko je veliko tvoje nerazumjevanje ljudske prirode i ljudske civilizacije.
Stalne promjene su ono sto pokrece covjecanstvo od njegovog nastanka i nista drugo.
Naravno, posto je svijet dobrim dijelom materijalan, promjena uvijek podrazumjeva da se prethodno stanje cesto mora unistiti da bi se napravilo novo, zato jer nema dovoljno "materijala" da se pravi novo bez unistavanja i recikliranja starog.
Stabilno stanje zivog organizma kao sto je civilizacija predstavlja degradaciju, propadanje i nazadovanje.
Naravno, da prilikom promjena stradaju pojedinci, ali prirodu bas briga za pojedince i njihove sudbine. Priroda se prilikom dizajna ljudi rukovodila interesima vrste, a necija licna sreca joj je bitna jednako kao i sudbina nekog mrava u ratu mrava izmedju dva suprostavljena mravinjaka.
U tom smislu, ljudska vrsta je prilicno dobro napravljena, jer u svakom pogledu - bitnom za prirodu - napreduje, umnozava se, siri (cak i ka drugim planetama) itd.
A da nije bilo konstantnih sukoba koji su uzrokovali tehnoloski i naucni napredak koji je sa druge strane omogucio izvrgavanje sprdnji kojekakvih moralista, "proroka" i teoreticara savrsenog svijeta, sad bi civilizacija bila negdje na nivou drvenog doba.