Jok vala, nego ne prestaješ da troluješ komentarišući teoriju koju ne poznaješ. Ako se u sistemu S ne znaju zakoni kretanja P
1 i P
2, onda se ne zna ni kada je lek stigao, ni da li je lek uopšte stigao. Mogli su obojica da stoje npr. i lek ne bi stigao nikada. Lorencove transformacije služe sa prelazak iz jednog sistema u drugi. Primenjuješ formule koje ti padnu na pamet kako ti padnu na pamet isto kao Sprečo kada pominje "relativistički faktor" u jednom jedinom sistemu.
Ono što ja tvrdim je da je STR neprotivrečna teorija. To znači da ni za jedno pitanje u vezi nijednog scenarija nema dva odgovora. To se dokazuje postojanjem modela. Uzmeš lepo svemir u kome imaš N čestica, svaka ima položaj i brzinu (ne veću od c) i recimo da se ne sudaraju, već da mogu proći jedna kroz drugu. To je sve u jednom početnom koordinatnom sistemu (prostorvremena). Ostali se definišu kao slike tog pri Lorencovim transformacijama. One imaju sledeće osobine:
1. Slaganjem dve LT dobija se neka LT.
2. Svaka LT ima inverznu transformaciju i ona je takođe LT.
3. Svaka LT ima vektor brzine intenziteta manjeg od c.
4. Za svaki vektor brzine intenziteta manjeg od c postoji Lorencova transformacija sa tačno tim vektorom brzine.
5. LT sa vektorom brzine 0 su tačno izometrije prostora, koje vreme ostavljaju nepromenjenim.
Možeš ti da mesiš formule koliko hoćeš, ali model time neće da ispari.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.