Na državnim ne mora ništa, pa neko i ne radi ništa, a neko radi kao da je na takvom privatnom.
Najveći problem državnih ne samo fakulteta, već cele državne administracije, zdravstva i svega drugog, je katastrofalna administracija. Pravnici često ne znaju sve propise ili ih pogrešno tumače, rukovodioci često krše zakone ne slušajući pravnike (a i ne treba biti pravnik za većinu stvari, umemo svi da čitamo zakonska i podzakonska akta), pa se dešava da zaposlenom daju otkaz, a posle ustanoval plati na milione odštete zbog izgubljenih sudskih sporova.
Evo, ima nedavno vest da je više otpuštenih stomatologa dobilo spor protiv doma zdravlja i da mu preti blokada ako dođe do prinudne naplate odštete i sudskih troškova: https://www.ozonpress.net/zdra...nezakonitog-otpustanja-lekara/
Ovo je jedini sajt na kome je Google izbacio vest o tome. Koliko je takvih slučajeva u Srbiji, a da direktori i druga odgovorna lica ne snose nikakvu štetu za takve odluke?
Kod privatnika toga sigurno nema, tako da je tu privatan sektor u prednosti, jer tamo dobro plate jednog pravnika da budu zakonski pokrivene sve odluke, radnici potpišu blanko "dobrovoljan" raskid ugovora o radu, itd. Nije ni to baš po zakonu, ali privatnik neće trpeti štetu kao javni sektor.
Umesto da se uzme najbolje iz jednog i drugog, mi idemo ka tome da će da se uzme najgore iz javnog i privatnog - recimo, u namenskoj industriji masa ljudi radi preko agencija. Državni sektor, ali gore nego kod pojedinih privatnika.