Navigacija
Lista poslednjih: 16, 32, 64, 128 poruka.

Prvi udarac Titovoj Jugoslaviji

elitemadzone.org :: MadZone :: Prvi udarac Titovoj Jugoslaviji

Strane: 1 2 3 4 5 ... Dalje > >>

[ Pregleda: 22491 | Odgovora: 130 ] > FB > Twit

Postavi temu Odgovori

Autor

Pretraga teme: Traži
Markiranje Štampanje RSS

jovajovic100

Član broj: 325194
Poruke: 141



+2244 Profil

icon Prvi udarac Titovoj Jugoslaviji07.06.2018. u 23:34 - pre 70 meseci
Branko Čopič , satirična priča objavljna u Književnim novinama , 1950 godina , Avgusta. Priča
posle koje je usledio Kongres antifašističkog fronta žena, boraca . Na ovom Kongresu govorio je
i Tito . On je u Ćopićevoj priči video aluziju "na naše najviše rukovodstvo". Jasno je rekao da on
lično takvu satiru neće dozvoliti . Na svu sreću Čopič nij ipak otputovao na Golišavi otok , ali ga
je država posle toga držala pod nadzorom .

Zašto postavljam ovo na forum ? Pa da bi svi bezkompromisni zaljubljenici u Tita i Jugoslaviju ipak
spoznali istinu . U toj " demokratskoj " državi su letele glave za ovakve priče koje bi danas izazvale
samo blagi osmeh na jednom kraju usana .

JERETIČKA PRIČA - Branko Ćopić napisao 1950 godine


Oveća vila, sa svih strana ograđena zidom i otvorena samo prema moru, pribila se uz raspucao strm kamenjar. Jedva je vidim od borova i čempresa. Građena je za vrijeme stare, trule, nenarodne... itd. Jugoslavije.

Ispred vile je mala terasa natkrivena sjenicom od bršljana i oivičena mesinganom ogradom. Ispod nje, desetak stepenica niže, minijaturna plaža, bazen i plitka baza za čamce.

Udesno od vile, na nekih stotinak metara, počinje luk velike pješčane plaže. Tamo iza nje, kroz bujno zelenilo, proviruju krovovi i blistaju zidovi brojnih odmarališta.

Na hladovitoj terasi vile ćuti i dosađuje se omanje društvo: ministar Štef Jovanović, njegova svastika, pomoćnik ministra sa ženom, general Stevo Navala, neka krupna zvjerka iz krupne ustanove, još jedna neodređena zvjerka za koju niko posigurno ne zna čime se bavi (a koja samo mudro i važno ćuti), nekoliko baba i staraca i, najzad, jedan načelnik personalnog odjeljenja, koji strogo i sumnjičavo posmatra čemprese, more, čamce i oblačak što se nadvija nad vazdušni prostor vile.

Ministrova svastika (studentkinja koja na fakultet odlazi automobilom) i pomoćnikova žena upravo su se vratile iz grada. Dostojanstveno su prošetale ukazujući počast starom gradu i suncu nad njim i, vijoreći kosom, doprašile natrag autom natjerajući u bijeg tamo neke koji su gmizali pješke (nosići su im, naravno, bili kako treba uzdignutd). Sad obje sjede u ćošku, nedaleko od ministra, i pretresaju svoje jutrošnje doživljaje.

— A koji ti bješe ono, onaj poružni debeljko, koji te je pozdravio kod česme? — interesuje se svastika, inače stari kandidat za udaju.

— Kakav debeljko? — nadiže obrve pomoćnikovica. — Ta ono je pukovnik taj i taj; još je momak.

— Aa, fin drug, simpatičan - razvlači usta svastika i pita dalje: — A onaj mladić, ljepotan? Sjećaš li se, mahao ti je s bedema?

— Taj? — kiselo mrmlja pomoćnikova žena. — Neki student, drug mog brata.

— Pih, baš je neki bezobraznik — mršti se svastika. — Tako drsko gleda i tako se... Baš ima neučtivih ljudi. Mnogo ti slobode oni sebi daju.

— Mnogo, mnogo — slaže se pomoćnikovica.

Nedaleko buči, pljeska i vrišti velika plaža. General Navala ćutke silazi niz stepenice, tobož nemarno pliva iza zida, a onda baca oprezan pogled na vilu i pljuskajući vodom bježi prema velikoj plaži. Tamo ga prepoznavaju još prije nego je izišao i obasipaju razdraganim uzvicima:

— Aa, evo ga, evo ga!

— Gdje si ti, bre? Ovamo!

Već poslije jednu minutu ovaj važni i mrzovoljni general s terase pretvara se u vedrog i razgovornog momka. Smije se od srca, žmirka na suncu i pita jednog crnpurastog dječaka, svog bivšeg kurira:

— Čuješ, Milojica, bi l' se kod vas u odmaralištu našlo jedno mjesto? Ne sjedi mi se tamo prijeko.

— Bogami, biće. Sjutra odlaze neki iz našeg preduzeća.

Na terasi je i dalje tišina. Svaki razgovor brzo zamre i opet zavlada veličanistvena dosada.

— Jeste li svraćali do velike kavane? — pita pomoćnik ženu.

— A, vraga. Natrpalo se tamo neke svjetine, mjesta ne možeš dobiti.

— Eh, a tamo je divna terasa, izgled na more — uzdiše svastika.

— Tamo bi trebalo dozvoliti ulaz samo sa specijalnim propusnicaima, kao u onom našem, sjećaš li se? Onda bi bar bilo mjesta, ne bi svak dolazio.

— Šta da mu radiš! — sliježe pomoćnik ramenima.

Drug ministar zamišljeno ćuti. S jedne strane, srce ga vuče tamo, na veliku plažu, među narod, a s druge strane, sve mu se čini da će nešto izgubiti od vlastite veličine ako se umiješa među svjetinu. Ovako izdvojen od mase izgleda sam sebi mnogo važniji, vredniji i mudriji, izabran čovjek, ali mu je u duši ipak nešto prazno, kao da ne sjedi na svom pravom mjestu.

Okretno i lagano, malo se ljuljajući u kukovima, prilazi ministru direktor jednog velikog hotela. On je od neki dan tu u vili, pola kao gost, pola kao glavni snabdjevač i savjetnik. Poznaje skoro sve ministre, generale i druge "glavne ljude", kako sam kaže.

— Druže ministre, u jednom odmaralištu ima krasan bilijar, a vi, koliko znam, volite... — počinje on tihim i diskretnim šapatom.

— Valjda vole i oni drugovi iz toga odmarališta — nehotice se otme ministru i, kao da rasterećuje rođenu savjest, odlučno kaže: — Ne, ne treba.

— Ne treba! — kao odjek, povlađujući, ponavlja direktor, pa pipkajući čime bi odobrovoljio ministra, opet mu se prigne uvu i medi mu: - Ali što vi plivate — cmok! — i tu direktor poljubi vrhove svoja tri sastavljena prsta.

— Aha, jesi li vidio, — sav bljesnu i oživlje ministar — a nema ni nedjelju dana kako sam naučio.

— Vi ste prilično i omršavili, skoro i nemate stomaka — nastavi direktor.

Jovanović neuvjerljivo mjeri svoju pokrupnu figuru, a kad mu direktor još jednom potvrdi to isto, njemu se i samom čini da više nema stomaka.

— Pa, mršavi se, mršavi.

Direktor, veoma zadovoljan, plovi natrag u pravcu kuhinje, dok se ministar samodopadljivo ogleda i smješka.

Raspričana svastika za trenutak zaustavlja jezik, isteže dug vrat i, kao da se iznenada probudila, vrti tamo-amo malom vjeveričjom glavom.

— A gdje je general, gdje su?

— Valjda su tamo prijeko — krivi usne debeljušna pomoćnikovica i palcem, preko ramena, pokazuje gdje je, po prilici, to "prijeko" koje odvlači, "guta" i nepopravljivo kvari do juče fine ljude. — E, jesu našli društvo! Pazi, čak se i rzanje otud čuje!

— Vrlo važno — žučljivo uspija djevojka i mrmlja ironično, više za sebe: — Možda je na ljetovanju moderno udvarati se udarnicima.

— Pa vjerovatno. A glumice i balerine ostavljene su za zimsku sezonu — zlobno dodaje pomoćnikovica, ciljajući bogzna na koga iz njinovog društva.

Ispod male plaže čuje se pljuskanje vode i nečije snažno varvarsko frktanje. Jedna mokra njuška svijetlih i drskih očiju, doperjala sigurno s velike plaže, radoznalo izviruje na osamljeno društvo, penje se na terasu i, pljeskajući se po jevtanim gaćicama, isteže šiju put malog bifea pod balkonom.

Društvo nelagodno ćuti i pravi se kao da ne vidi uljeza. Najzad ustaje načelnik i prilazi nepoznatom.

— Šta vi, druže, tražite?

— Imaš li ti ovdje nešto 'ladno za popit? — dobrodušno pita pridošlica i zvecka sitnišom po promočenom džepu misleći od načelnika da je to gostoljubivi domaćin kuće.

— Ovdje je zabranjeno... — uozbiljeno počinje načelnik, ali snalažljiva njuška, i ne čujući ga, već šljapa prema bifeu i veselo dovikuje kelneru:

— Deder, za burazera jedan špricer, onako pojači.

Ministru odjednom nešto bljesne u sjećanju, i on brzo izviri na nepoznatog posjetioca, koji se već vraća neljubazno uslužen kod bifea.

— Jest, ovo je.

Prepoznao je čuvenog udarnika i novatora kome je on proljetos lično predao nagradu i orden, pa kao da je zatečen u rđavom društvu, pocrvenje i sagnu glavu da ga udarnik ne bi prepoznao.

— Do đavola, šta li će samo čovjek reći ako li je i mene vidio?!

Njegova svastika dotle, u samrtnoj dosadi, okreće glavu na stolici za ljuljanje i pita:

— Zašto ne premjestite kod nas onu muziku iz velitoog hotela u gradu? Meni se ponekad uveče tako igra.

Ministra obuzima ljutnja:

— Ali, molim te, pa tamo svake večeri dolaze stotine ljudi. Kako ćeš im oteti muziku i zatvoriti je ovdje u ovu... ovu?...

Svastika začuđeno nadiže obrve:

— Bože moj, pa ovdje su odgovorni drugovi.

— Odgovorni drugovi. Pa šta onda? — jedi se Štef Jovanović, ali se ni svastika ne da, već mu upada u riječ:

— Jest, baš ste mi osigurali odmor. Svak ti može upasti ovdje kad god mu se prohtije. A sjećaš li se, kad smo prvi put ovdje bili?

— Pa jest, sjećam se... Bilo je to prije dvije godine, za vrijeme baćuškina kursa.

Svastika se ujede za jezik i zlovoljno se okreće svojoj prijateljici, koja joj šapatom povlađuje:

— Baš nije sve zlo ni u toj baćuškinoj liniji. Valjda mi je bolje ovo: danas te na konferenciji svaka baba može izribati zbog ministarskog magacina.

— Pa da, socijalistička demokratija — ironično zvoca studentkinja. — Dođeš u autu na fakultet, i već svi pucaju od zavisti: najbolje je, veli, danas biti ministrova svastika.

— Eto ti, vidiš.

Iznad betonske ivice plaže pomalja se iz vode nečije podrugljivo šeretsko lice. Pridošlica viče za jednu nijansu isuviiše glasno, iznad uobičajenog pristojnog tona ove terase:

— Ehej, ovamo — de, ministre, da te brat vidi kako plivaš.

Ministar skače na noge, obradovan što će pred nekim imati prilike da pokaže svoju vještinu. Svastika upitnno gleda pomoćnikovicu:

— Koji je sad ovo?

— A šta ga znam, jednom smo se negdje upoznali. To ti je neki umjetnik: vajar ili književaiik, ne sjećam se... Šta je onaj? — obraća se pomoćnikovica mužu.

— Eh, šta je. Mlati honorare, eto ti šta je! — s mrzovoljnim prezirom reže ga pomoćnik.

- A kako ga cijene naši drugovi? — interesuje se svastika i još uvijek ne skida pogled s gosta. A taj pogled ispitivački i neodređen, sve kao da govori: "Pričekajte časak dok vidim ko ste, možda ću vam se i nasmiješiti."

Štef bućnu u vodu i već maše rukama. Njegov prijatelj se kezi:

— Loše, brate, plivaš — penzionerski.

— Uvijek si bio zakeralo. Drugi mi baš vele da dobro plivam.

— Lažu, bogami, ništa im ne vjeruj, udebljao si se, brate, previše, ne valja ti to.

— Eto ti ga sad! — čudi se ministar, ali je lice njegovog druga tako otvoreno i vedro da se i sam mora nasmijati.

Plivaju tako neko vrijeme, sve uz obalu, dok ministar najzad iskreno ne počne da se žali:

— Dodijalo mi, druškame, u ovoj gore usidjeličkoj sredini. Nema druge nego da svaki dan idem na opštu plažu, tamo kod vas, ili da se preselim u neko sindikailno odmaralište.

— A ne bojiš se, možda, za svoj autoriitet? — lukavo i šeretski ispipava ga umjetnik.

Štef nailazi na plićak, ispravlja se i, s gestom čovjeka koji od sebe konačno otresa još neodomaćena uvjerenja o svojoj višoj vrijednosti, srdito se udara u grudi:

— E, vala, nikad nisam zazirao od otvorene narodne kritike, pa neću ni sad! Eto, nek mi ljudi u oči, onako izbliza, s korak razmaka.

Dok se njih dvojica gube u bučnoj gužvi velike plaže, tamo na maloj terasi vile pomoćnik s blagonaklonim izrazom na licu sluša neko objašnjenje direktora hotela, koji mu se sad obraća kao momentalno najstarijem na čitavoj terasi:

— Znate, svi su se razišli, a vi ste sad ovdje najstariji, pa kako vi naredite...

— Dobro, dobro, u redu.

Najstariji! Pomoćnik se ogleda po skoro pustoj terasi, dublje se zavali u pletenu fotelju i utonu u krupne sanje. Najprije mašta kako mu je umrla žena, a on se oženio ministrovom svastikom, zatim je i sam postao ministar, pa predsjednik vlade, pa...

U slične maštarije, izgleda, zapali su, svaki za se, i ona dvojica pored njega, samo s tom razlikom što je u njihovim sanjama pomoćnik odavno propao i otašao negdje u privredu, a oni se, preko njegovog mjesta, kao preko prve stepenice, penju dalje.

Pomalo sanja i ljepuškasta svastika, samo, kao za pakost, nikako ne može da se skrasi i odluči ko će joj biti muž. Izbor je tako veliki i primaimljiv, a ona, na žalost, samo jedna jedina.

A velika plaža neobuzdano buči, kliče, pjeva i, remeteći njihove grandomanske planove, burno izražava zadovoljstva i želje svakom pristupačne.

Kome snaga argumenta leži u brisanju, tragovi mu nečoveštvom smrde.
 
Odgovor na temu

nemamstan

Član broj: 335040
Poruke: 246



+134 Profil

icon Re: Prvi udarac Titovoj Jugoslaviji08.06.2018. u 00:08 - pre 70 meseci
Šta si to ispisao?

Scenaruo za "farmu" ili za "parove"?

Ili si se zaželeo RTS/Palma/Pink pornjave iz 1990-tih?
 
Odgovor na temu

RoRa
Ranko Rodić
Sremčica

Član broj: 60631
Poruke: 354
*.dynamic.isp.telekom.rs.



+117 Profil

icon Re: Prvi udarac Titovoj Jugoslaviji08.06.2018. u 10:09 - pre 70 meseci
Najbolje bi bilo da svoje "duboke" istine zadržite za sebe ili, eventualno, da ih razmenjujete u krugu sebi malo bližih istomišljenika. Jedna od odlika istinske demokratije jeste i sloboda političkih uverenja. Jednostavno nije pristojno bilo koga nazivati zaljubljenikom ove ili one politike.
U Titovoj Jugoslaviji nije bilo dozvoljeno osporavati:
- rukovodeću ulogu Komunističke partije, jednopartijski sistem
- socijalističko samoupravljanje
- bratstvo-jedinstvo
Raspad druge Jugoslavije lepo pokazuje zašto su bile važne navedene tri NEDODIRLJIVE teme.
 
Odgovor na temu

nemamstan

Član broj: 335040
Poruke: 246



+134 Profil

icon Re: Prvi udarac Titovoj Jugoslaviji08.06.2018. u 11:10 - pre 70 meseci
A sada je dozvljeno kritikovati predsednika?

Svakako, ali tiho u sebi.

Stanje je takvo da na sve i jednom mediju uključujući TV, radio, štampu, internet...
slušaš samo hvalospeve predsedniku.

Dnevnik počinje sa "dobar dan voljeni predsedniče". Predsednik je "dao pare", predsednik je "finansirao", predsednik je obezbedio 20 miliona evra...

Niko ne pita odakle predsedniku toliki novci kad tako elegantno deli a živi od uboge predsedničke plate?

Nema ni jedne politički angažovane TV ili radio emisije koja se može gledati/slušati na JMS a da nije pljuvanje po USA/EU, političkim protivnicima predsednika i siroma uranu.

Pink i Hepi su istureni glasnici partijskih komesara uvučenih u šupak predsednika iz koga posmatraju "svetlost na kraju tunela" i koriste okolni materijal (iz šupka) za gadjanje predsednikovih neistomišljenika.

Ratni zločinci slobodno paradiraju "ćirilicom" i javnim tribinama.

Na Goli Otok se ne ide ali najpre zato što su ga Hrvati oteli
a umesto toga se daju otkazi, noću se ruše objekti po Beogradu (zbog viših ciljeva), vrši tiho iseljavanje/preseljavanje, batinanje naročito pred izbore ako neko pokuša da zalepi plakatu "ostavke" itd...

I naravno, niko od predsednikovih ne ide na Kosovo da ga brani
već brane Kosovo derući fotelje po Beogradu.

Od ostvarenih sloboda tu je "sloboda" da kažete "Kosovo i Metohija" što je predsednik omogućio a bilo je strogo skrivana tajna pre njega (mada se mnogi sećaju Slobinog Šaina koji je to "izumeo").

Od ostalih "sloboda" tu su:
slanje SMS (uz plaćanje) za izbacivanje "zlog" farmera/para ili kako već to ide.
Za uzvrat, u gluvo doba noći, može se gledati kako parovi spavaju a oni koji ne spavaju zavlače jedni drugima ruke u gaće.
Šta zavlače kad ih kamere ne gledaju ostaje za još jedno slobodno maštanje.
 
Odgovor na temu

jovajovic100

Član broj: 325194
Poruke: 141



+2244 Profil

icon Re: Prvi udarac Titovoj Jugoslaviji08.06.2018. u 11:19 - pre 70 meseci
Da je neko recimo 1965 viknuo " Tito pederu " taj bi se za tri sekunde rastavio od života .
Kome snaga argumenta leži u brisanju, tragovi mu nečoveštvom smrde.
 
Odgovor na temu

RoRa
Ranko Rodić
Sremčica

Član broj: 60631
Poruke: 354
*.dynamic.isp.telekom.rs.



+117 Profil

icon Re: Prvi udarac Titovoj Jugoslaviji08.06.2018. u 12:45 - pre 70 meseci
Citat:
Da je neko recimo 1965 viknuo " Tito pederu " taj bi se za tri sekunde rastavio od života


Samo u vašoj bolesnoj mašti.
 
Odgovor na temu

Miroslav Jeftić
Istraživanje ruda
[ES]

Član broj: 37513
Poruke: 6833

Sajt: about:blank


+2200 Profil

icon Re: Prvi udarac Titovoj Jugoslaviji08.06.2018. u 12:54 - pre 70 meseci
Citat:
- Jugoslavija je osvojila prvo mesto na svetskom sajmu cvijeća, a znate li zašto?! Jer je uzgojila belu ljubičicu od sto kila - rekla je Ženi u društvu svojih kolega na poslu aludirajući na pesmu "druže Tito, ljubičice bela, tebe voli omladina cela".

Zbog ovoga je 1949. godine uhapšena i deportirana prvo u Ramski rit, zatim u Zabelu kod Požarevca, a zatim je usledio zatvor na ostrvu Sveti Grgur i na kraju Goli otok.


http://www.politika.rs/scc/clanak/262921/Vic-dug-dve-i-po-godine
 
Odgovor na temu

nemamstan

Član broj: 335040
Poruke: 246



+134 Profil

icon Re: Prvi udarac Titovoj Jugoslaviji08.06.2018. u 13:53 - pre 70 meseci
Tito je ovakve "djevojke" slao na Goli Otok:



A babetina je u medjuvremenu osudjena za ratne zločine
i sada je negde u Beogradskim dvorima.
 
Odgovor na temu

bananaphone
Amsterdam

Član broj: 326748
Poruke: 463



+1328 Profil

icon Re: Prvi udarac Titovoj Jugoslaviji08.06.2018. u 16:09 - pre 70 meseci
Citat:
Miroslav Jeftić:
Citat:
- Jugoslavija je osvojila prvo mesto na svetskom sajmu cvijeća, a znate li zašto?! Jer je uzgojila belu ljubičicu od sto kila - rekla je Ženi u društvu svojih kolega na poslu aludirajući na pesmu "druže Tito, ljubičice bela, tebe voli omladina cela".

Zbog ovoga je 1949. godine uhapšena i deportirana prvo u Ramski rit, zatim u Zabelu kod Požarevca, a zatim je usledio zatvor na ostrvu Sveti Grgur i na kraju Goli otok.


http://www.politika.rs/scc/clanak/262921/Vic-dug-dve-i-po-godine


Pa stavi stvari u istorijski kontekst tog vremena, to hapsenje za vic je bilo tu negde do 1956.

Evo ti Amerika iz tog doba: https://sr.wikipedia.org/sr/%D...%D1%82%D0%B8%D0%B7%D0%B0%D0%BC

===
Tokom ere makartizma, nakon Drugog svetskog rata, na hiljade Amerikanaca su bili optuženi da su komunisti ili simpatizeri komunista, i bili podvrgnuti agresivnim istragama i saslušanjima pred vladinim ili privatničkim odborima, panelima, komitetima i agencijama. Glavna meta ovih sumnjičenja su bili zaposleni u državnom sektoru, u sektoru industrije zabave, prosvetari i sindikalni aktivisti. Sumnje su često uzimane u obzir uprkos nedovoljnim ili sumnjivim dokazima, a nivo pretnje koju su predstavljali stvarni ili navodni levičarski stavovi i aktivnosti je često značajno preuveličavan. Mnogi ljudi su ostali bez posla, uništene su im karijere, pa čak su i zatvarani. Većina ovih kazni je došlo nakon presuda koje su kasnije ukinute,[a] zakona koji su kasnije proglašeni neustavnim, otkaza iz razloga koji su kasnije proglašeni protivzakonitim[c] ili podložnim tužbi,[d] ili vanpravnih procedura koje su posle smatrane pogrešnim.
===
 
Odgovor na temu

RoRa
Ranko Rodić
Sremčica

Član broj: 60631
Poruke: 354
*.dynamic.isp.telekom.rs.



+117 Profil

icon Re: Prvi udarac Titovoj Jugoslaviji08.06.2018. u 16:21 - pre 70 meseci
Od proglašenja rezolucije Kominforma (1948 god.) pa narednih četiri-pet godina Jugoslavija je bila organizovana kao vojni logor, Službe bezbednosti padale su, sa razlogom ili bez razloga, sa nogu od posla. Na severnim i istočnim granicama zemlje naši vojnici su ubijani. U zemlji su još uvek postojali naoružani begunci od novih vlasti. Oficiri JNA su na službeni put išli naoružani, često sa dodatnom oružanom pratnjom. A onda neko misli da je pravo vreme za za*ebavanje i pričanje viceva sa političkom pozadinom.
 
Odgovor na temu

RoRa
Ranko Rodić
Sremčica

Član broj: 60631
Poruke: 354
*.dynamic.isp.telekom.rs.



+117 Profil

icon Re: Prvi udarac Titovoj Jugoslaviji08.06.2018. u 16:36 - pre 70 meseci
Dodatno, početkom pedesetih godina zemlju je pogodila višegodišnja suša. Amerikanci su nam POKLONILI preko potrebno žito i spasili nas kolektivne ispaše (na pašnjacima) i glodanja (kore drveća).
 
Odgovor na temu

djoka_l
Beograd

Član broj: 56075
Poruke: 3445

Jabber: djoka_l


+1462 Profil

icon Re: Prvi udarac Titovoj Jugoslaviji08.06.2018. u 16:38 - pre 70 meseci
Sva svedočanstva o Golom Otoku treba uzeti sa dozom rezerve - niko ko je ležao u zatvoru ne priznaje da je bio kriv (bilo kom zatvoru, u bilo koje vreme).
Moguće je da je bilo gomila ljudi koji nisu zaslužili da se tamo nađu. Verovatno je bilo i ljudi koji su zaslužili. Kakva bi nam sudbina bila da smo ostali uz Staljina?

Jedna moja rođaka je pričala o tim vremenima. Seća se da je svom ocu jednom rekla: "Volim ja tebe, ali više volim Staljina", na šta joj je otac rekao da će se jednog dana pokajati zbog tih reči. To je bilo pre rezoluicije IB-a, vrlo brze se pokazalo da je otac bio u pravu. Ona nije zaglavila u zatvoru, ali je lekciju naučila.

Ja ne sumnjam da je gomila ljudi u vreme IB-a mislilo kao ona, pa da ih je glupost oterala u zatvor.
 
Odgovor na temu

dejanet
Beograd

Član broj: 19240
Poruke: 1181



+835 Profil

icon Re: Prvi udarac Titovoj Jugoslaviji08.06.2018. u 16:41 - pre 70 meseci
Evo malo sta Hrvati pisu o drugu Starom:

https://www.jutarnji.hr/globus...ednicke-drzave-propao/7440099/

Citat:
"Oci Jugoslavije" Tito i Kardelj pokrenuli su 1968. projekt ustavnopravne reforme federacije koji će završiti 1974. donošenjem novog, u biti konfederalnog Ustava. Bilandžić, hrvatski komunistički političar i povjesničar, jedan od najbližih suradnika Franje Tuđmana, u svojim zapisima ustvrdio je da mu je Kardelj osobno, u jeku Hrvatskog proljeća, rekao da su se Tito i on dogovorili da idu u "razdruživanje" Jugoslavije

 
Odgovor na temu

bananaphone
Amsterdam

Član broj: 326748
Poruke: 463



+1328 Profil

icon Re: Prvi udarac Titovoj Jugoslaviji08.06.2018. u 16:46 - pre 70 meseci
@djoka_l - lezao deda od moje zene 8 godina zbog verbalnog delikta na Golom Otoku...
 
Odgovor na temu

djoka_l
Beograd

Član broj: 56075
Poruke: 3445

Jabber: djoka_l


+1462 Profil

icon Re: Prvi udarac Titovoj Jugoslaviji08.06.2018. u 17:01 - pre 70 meseci
Brat moje babe je poslat u logor na Banjici, zato što jednog dana nije došao na posao. Radio je u IMR-u, kako god se tada zvao, a živeo iznad Cvetkove pijace, tramvaji nisu radili tog dana, a bila je 1944. godina. Optužba - sabotaža (nedolazak na posao se tretirao kao sabotaža protiv rajha). Moja baba je upala kod Nedića u kancelariju, jer ga je znala od pre rata iz firme gde su zajedno radili. Brat je pušten sledećeg dana, a mogao je i da se nikada ne vrati, da moja baba nije bila dovoljno luda da se razgalami u Nedićevoj kancelariji.

Ljudi su u to vreme stradali zbog gluposti.
 
Odgovor na temu

Miroslav Jeftić
Istraživanje ruda
[ES]

Član broj: 37513
Poruke: 6833

Sajt: about:blank


+2200 Profil

icon Re: Prvi udarac Titovoj Jugoslaviji08.06.2018. u 18:38 - pre 70 meseci
Citat:
bananaphone:

Pa stavi stvari u istorijski kontekst tog vremena, to hapsenje za vic je bilo tu negde do 1956.


Jes' kako da ne. Evo npr. iz dokumentarca s kraja 80-ih (odličan dokumenatarac uzgred):

Prikačeni fajlovi
 
Odgovor na temu

bananaphone
Amsterdam

Član broj: 326748
Poruke: 463



+1328 Profil

icon Re: Prvi udarac Titovoj Jugoslaviji08.06.2018. u 19:10 - pre 70 meseci
@Miroslav - mislim da me nisi dobro razumeo, verbalni delikt je i dalje ostao, ali nisi zbog vica visio posle 56'. Ovaj nesrecni dedica je morao jasno i glasno nekog lokalnog partijskog kadra da nagazi da bi ga ovako udesili 8x. Normalno bilo je ljudi koji su bili oznaceni kao disidenti, pa svaki put kad bi dolazio nekakav drzavnik u Beograd, policija bi ih preventivno kupila i trpala u zatvor na dan dva - ne secam se tacno, cini mi se da je Pekic pisao o tome...
Znaci nije bilo super, nije bila slobodno, ali nije se islo tek tako na tesku robiju zbog vica, dok se do 1956 bukvalno zbog vica robijalo.
 
Odgovor na temu

bananaphone
Amsterdam

Član broj: 326748
Poruke: 463



+1328 Profil

icon Re: Prvi udarac Titovoj Jugoslaviji08.06.2018. u 19:12 - pre 70 meseci
@Miroslav - mislim da me nisi dobro razumeo, verbalni delikt je i dalje ostao, ali nisi zbog vica visio posle 56'. Ovaj nesrecni dedica je morao jasno i glasno nekog lokalnog partijskog kadra da nagazi da bi ga ovako udesili 8x. Normalno bilo je ljudi koji su bili oznaceni kao disidenti, pa svaki put kad bi dolazio nekakav drzavnik u Beograd, policija bi ih preventivno kupila i trpala u zatvor na dan dva - ne secam se tacno, cini mi se da je Pekic pisao o tome... Mozes misliti kako je policija veselo cekala nekog iz te ekipe oznacenih, da popije 3 rakije i krene da pravi s*ranje...
Znaci nije bilo super, nije bila slobodno, ali nije se islo tek tako na tesku robiju zbog vica, dok se do 1956 bukvalno zbog vica robijalo.
 
Odgovor na temu

nemamstan

Član broj: 335040
Poruke: 246



+134 Profil

icon Re: Prvi udarac Titovoj Jugoslaviji08.06.2018. u 19:20 - pre 70 meseci
Pusti dokumentarac.
Pročitaj Zakon:
Citat:
Povreda ugleda Srbije
Clan 173
Ko javno izloži poruzi Srbiju, njenu zastavu, grb ili himnu,kaznice se novacnom kaznom ili zatvorom do tri meseca.


No razlike ipak ima.

U vreme Tita nisu se kriminalci obračunavali po beogradskim ulicama,
nisu pljačkali poštare bežeći na motorima,
nisu pljačkali banke i butike,
nisu silovali prodavačice po buticima.

A sve to ti je donela "demokratija, patriotizam, srpstvo i pravoslavlje".

Kriminalci i kriminalne grupe su se uvek obračunavale po zatvorima USA, Švedske, Italije, nabroj sam.

Šta je novo da se kriminalci medjusobno obračunavaju na Golom Otoku?
I zato što su se zemunski, voždovački i ostali klanovi obračunavali medjusobno daleko od očiju javnosti kriv im je Tito.
Ma, jest, oni što su po zatvorima svi si nedužni ko od majke rodjeni.

U poslednjih nekoliko nedelja bila je na Prvoj serija "iza rešetaka" o bivšoj košarkašici koja je karijeru u grčkoj ligi
zamenila pljačkanjem po Grčkoj.
Kad pogledaš šta je sve radila nema druge nego teški razbojnik.
Kad slušaš kako priča, zabrinuta za dete, voli Srbiju, bla, ble.

Ali od razboništva se ne odvaja.


 
Odgovor na temu

Miroslav Jeftić
Istraživanje ruda
[ES]

Član broj: 37513
Poruke: 6833

Sajt: about:blank


+2200 Profil

icon Re: Prvi udarac Titovoj Jugoslaviji08.06.2018. u 19:21 - pre 70 meseci
Citat:
bananaphone: @Miroslav - mislim da me nisi dobro razumeo, verbalni delikt je i dalje ostao, ali nisi zbog vica visio posle 56'. Ovaj nesrecni dedica je morao jasno i glasno nekog lokalnog partijskog kadra da nagazi da bi ga ovako udesili 8x. Normalno bilo je ljudi koji su bili oznaceni kao disidenti, pa svaki put kad bi dolazio nekakav drzavnik u Beograd, policija bi ih preventivno kupila i trpala u zatvor na dan dva - ne secam se tacno, cini mi se da je Pekic pisao o tome... Mozes misliti kako je policija veselo cekala nekog iz te ekipe oznacenih, da popije 3 rakije i krene da pravi s*ranje...
Znaci nije bilo super, nije bila slobodno, ali nije se islo tek tako na tesku robiju zbog vica, dok se do 1956 bukvalno zbog vica robijalo.


Nije šija nego vrat. Poenta je da se i te kako moralo paziti šta se priča bukvalno do pre neki dan.
 
Odgovor na temu

elitemadzone.org :: MadZone :: Prvi udarac Titovoj Jugoslaviji

Strane: 1 2 3 4 5 ... Dalje > >>

[ Pregleda: 22491 | Odgovora: 130 ] > FB > Twit

Postavi temu Odgovori

Navigacija
Lista poslednjih: 16, 32, 64, 128 poruka.