@Majstor Duja,
Citat:
Dok policija dodje, mrtav si!
Pa tako nekako i dodje, vjerovali ili ne.
Evo mojih primjera:
a) Oruzana pljacka. Bilo nas je troje + nekoliko pacijenata. Ove dvije sa kojim sam radila otkacile od straha, a nakon aktiviranja svih mogucih senzora i vidjevsi da se nista ne desava: na telefon. Gledala sam da sto jasnije govorim da mogu da razumiju sta se desava. Gospoda (njih cetvoro) dosla PETNAEST MINUTA KASNIJE, a kasnije sam izracunala da je pol. stanica udaljena PET MINUTA autom, i to kad ides normalnom dozvoljenom brzinom (ukljucujuci i semafore). Pa dosli su na uvidjaj i da se slikaju. Koji gubitak vremena. Mogli su ostati kod kuce, slobodno, a ne da chvakaju – a sta je bilo, a gdje je osoba otisla? Bla, bla, bla, bla. Meni trebaju tu kad je nekom zivot u opasnosti, a ne za scenski nastup. Valjda sam trebala vristati na telefon, sta li? Znali su da je tip naoruzan, ama sve u detalje.
b) Pljacka kuce. Dok je to bilo u toku, odmah sam bila na telefonu na drugoj strani kuce i tiho sam govorila sve detalje. A oni? AMA NISTA. Nakon pet minuta, ponovo zovem drugi broj, jer niko ne dolazi, adrenalin pumpa, a oni – pa sacekacemo ove da vidimo sta se desava. SACEKACEMO? Na kafici su jel’? Sto bi da ih ometamo? Pa ne zovem da narucim pizza, nego policiju! Na kraju sam vrisnula iz sve snage, i tip pobjegao. Nije mislio da je bilo ko bio u kuci, jer je vidio da nema kola. Opet, desetak minuta kasnije, dolazi mlad, zelen tip. Na celu mu pise – upravo zavrsio akademiju. A akademija ovdje traje tri mjeseca obuke, btw + ostatak obuka na poslu. I to dosao nakon TRECEG poziva.
‘Dobar dan.’, ‘Dobar dan.’, vodim ga kroz kucu da pokazem sta se desilo i pitam da li on moze da uzme otiske prstiju sa zadnjih vrata. A on ce: pa ne mogu da se uzmu otisci. ‘Molim? Jel’ to vi inace radite ili se ne bavite time? Ovo je MASNA PODLOGA, a upravo se desilo to sto se desilo, i zanima me da li planirate da ogradite mjesto koje treba da ostane netaknuto dok neko ne dodje i uzme te otiske.’ A tip ce: ‘pa nema potrebe.’ OK. Nema nista ni od soka ni od kafe mislim se. Fino sam mu rekla da moram da idem, zahvalila sam mu se sto je dosao i rekla dovidjenja. Rekla sam za koga znam da je odgovoran, a on pita – da li zelim da napravim prijavu? Ne hvala, kad niste uzeli otiske (a i nisam blesava da nekog saljem u zatvor za takvu stvar, pogotovo sto ko god ode, opet izadje).
Minut kasnije sam bila na telefonu, prvo sa njegovim komandirom, a kasnije i komandirom tog komandira. Rekla sam im da nije OK da mi salju nekog ko nema iskustva u ovim situacijama, da nema razloga zasto da mi salju nekog na lijepe oci, i posto je bio radni dan – trazila sam da neko dodje tog dana – znaci bukvalno trazila sam nekog iz forenzickog centra da dodje na uvidjaj. Nista. Ni dan kasnije nista. Sljedece sedmice (sest dana nakon desavanja), zove tip i kaze da je on zaduzen za te stvari, i da je on iz forenzickog centra i pita kada moze doci. ‘Pa nema potrebe da dolazite. Vidite, bila je masna podloga, i (bla, bla, bla ispricam mu sta se desilo). E onda je vas kolega rekao da ne zeli da ogradi mjesto gdje se to desilo, niti da postavi traku. Nije ni predlozio da ce nazvati vas dok ja nisam trazila da dodjete. Posto niko nije reagovao, zivot ide dalje, vrata su cista, nova brava, a vama zelim lijep dan i hvala sto ste se javili. Zao mi je sto ste i vi gubili svoje vrijeme.’
Poenta price: ako zovete policiju, fino kazite da planirate da koristite pistolj za samoodbranu. Ima vise sanse da ce doci. Ranije ih je jedan prijatelj zvao kad se neko s....e desilo, i niko se nije pojavljivao. Sljedeci put je rekao to sto je rekao, i dosla su cetiri komada policijskih kola i svi naoruzani do zuba. Uhvatili su odgovornu osobu za cas posla, a njihov komandir je bio ljut – a gdje je vas pistolj? Ovaj se pravio lud – a da nije bilo pistolja, da li bi vi odmah dosli? Komandir ce – pa ne bi. Pa eto, uhvatili ste onog koga ste trebali, potpisacu prijavu i – dovidjenja. Tuzno je da je doslo do toga da moras da lazes da bi ti neko povjerovao u kakvom si sosu, i da mrdnu guzom i da se dogegaju do scene.
A da – onaj tip iz oruzane pljacke izgleda nikad nije uhvacen, a komsiju sam vidjela sljedeci dan kad sam isla u setnju, i rekla – ‘Dobar dan, komsija!’ sa velikim osmijehom, a on se iznenadio i rekao – ‘D..d..dobar dan’. Oboje smo znali sta se desilo, a mislim da je bilo sasvim dovoljno da je znao da je izuzetno dobro prosao i da se ne igra sa takvim stvarima ponovo.
@Ave,
Citat:
Dogodovstvine s posla se ne ubrajaju, jer to je posao i shodno tome znas sta te ceka i mozes da se pripremis, a ako ti je frka mozes da das i otkaz pa da se resis bede.
Ahahahahhahahahahah. :) Hajde procitaj jos jedanput sta si napisao. A onda ovo:
Citat:
Jedna stvar je ocita a to je da vi nikada niste bili u takvoj situaciji i samo lupate.
Prvo svi lupetaju, a onda mozete da se pripremite? Mozes ti teoretski da se pripremis na te mogucnosti, ali ne znas kako ces da reagujes dok se to ne desi u stvarnosti niti mozes da znas kakve osoba ima namjere, niti tok dogadjanja unaprijed. Ne mozes ti znati koje godine ni kojeg dana ni u koji sat ce doci neki loodak i raditi ono sto naumi. Meni nije frka, nego sam ti odgovorila na tvoje pitanje i izlupetala dogadjanja, jer si sam trazio lupetanje takve vrste. Dati otkaz je posljednja varijanta i pomalo smijesna (sem ako ne ostanes ostecen u dogadjaju, pa cak i onda ljudi se cesto vrate na posao), jer ima toliko drugih opasnijih poslova i ljudi i dalje rade svoje poslove. Gledajuci da si sam konstatovao da je opasno ici u mjenjacnice, poste, zlatare – tebi je znaci opasnije hodati ulicom. Kako dati otkaz normalnom zivotu, pa da ti se to vise ne desava?
Citat:
Nikad se ne zna kada ce te neko zaskociti.
Mada bih se ja malo zabrinuo na tvome mestu, ti si izgleda lepak za frku.
Pretrgao si se sa komplimentima. Mora da si magnet za cure. :) Nego junace, jesi ti bio u ovakvim situacijama ili si samo tu da kazes kako svi lupaju?
Ova prva pljacka, covjeku trebala shushka, ovom drugom takodje (sta ces kad potrosni materijal za fiksanje kosta), prasac (nedovoljno kucno vaspitanje ili problem sa verbalnom komunikacijom ili sta?), pacijenti koji su koliko-toliko zdravi – bijesni na sebe jer nisu donijeli odgovarajucu papirologiju jer bez nje nista ne moze (i kad im objasnis i pokazes tacku u zakonu koja se odnosi na to, krenu da se dernjaju, a to je u stvari njihova odgovornost – nisi im ti maaaaaaajka, a ni dadilja), a za ove pacijente koji imaju neku bolest, to je najcesce bolest na prikazu, a ne oni, jer se ne sjecaju tih stvari minut kasnije i ponasaju se sasvim normalno kad se epizoda zavrsi. Blesavo je reci za njih kriv si sto si ziv i sto si takav kakav si.
E za torbicu preuzimam punu odgovornost jer sam je ostavila na stolu ispred, iako to inace nikad ne radim; opet, drugarice skoro to uvijek rade i nikad im nista nije otislo. Znaci, to je moja greska i to sasvim. Za ovo drugo ne mogu da preuzmem potpunu odgovornost, jer sam samo ucesnik. Cak i kad pacijenti krenu da se dernjaju, fino im kazem da ne mogu da ih razumijem dok se deru i sacekacu dok se smire pa da vidimo u cemu je problem. Kad se isprazne i istresu, i krenu sa normalnom pricom, onda vidis da je cesto do njihovog nerazumijevanja situacije. Pozoves ih da sjednu ako zele, razgovarate i stvari se rijese. Najcesce ljudi zele samo da ih neko saslusa, da cuje sta oni imaju da kazu, i to je sasvim ok.
Znaci, nema razloga za frku.
@Milos niks,
Citat:
Evo par primera , nekoga uspes da eskiviras , nekoga ne mozes ........
1 23 autobus , negde na vidikovcu , pre xx godina nocu sam se vozio sa isteklom povlasticom (za koju tada nisam ni znao da je istekla )...
Ne kontam sto si se bavio njima, kad znas da je standard sh&t i da nema sanse da odgovaraju za neprimjerno ponasanje.
Citat:
2 2002 godine pasa mi je otisao za DE , ostavio mi je njegov auto passat , tada 6 meseci star ....
E sad jbg. posle nedelju dana dolaze panduri do pase , kao neko zapisao tablice i prijavio pucanjavu ?!??
A mogao si takodje reci ne hvala ili prodati autic ako si bio svjestan toga. Sto se tice pucnjave, sve sto ode gore, vrati se dole. Tako je prije koju godinu, tip dosao iz inostranstva da proslavi n.g. sa svojom porodicom, otisao na trg (ne sjecam se tacno koji grad, mozda BL), i metak mu dovoljno okrznuo vrat da je iskrvario, i umjesto slavlja - sahrana.
@vladd,
Citat:
Posebni su agresivni pojedinci, ma koliko "ludi" i agresivni, nece "napasti" osobu gipkog hoda, uzdignute glave sa nadmocnim osmehom, gotovo podsmesljivim. Imaju "previse" ostalih "pacijenata". Zgurene, "izbecene" osobe, hoda "sa strepnjom", felerom, trzanjem, cudnog "posmatranja" okoline, prosto "zovu" na agresiju i "nadmoc". Ni "ludi" nisu bas toliko ludi, da "nagaze na minu".
Ne bih se slozila. Prije koju godinu, izasla sam s’ drustvom u klub koji je bio upmarket, pa ne bi ni pomislio da pustaju loodake, ali izgled zna da zavara, jel’te; i kontas da nece biti manijaka pa mozes da se obuces bez opterecenja. Nekoliko nivoa, pa stepenice, i tako setajuci, na stepenicama, drugarica odjedanput krene da pada, i pocne mene da vuce za njom. Sva sreca da je bila guzva, pa nije mogla daleko da odleti i da se nasla sipka pored stepenica; ali kontaj – neki loodak je stajao ispod stepenica, i svojom je shapom uhvatio za nogu, za petu, i kad je izvukla nogu – nema cipelice. :) Automatska pepeljuga. Neke badze mafioze, poveca grupa, pa bolje ih zaobici. Mozda su imali shoe fetish, sta li? Opet sva sreca da su mi ostale baletanke sa treninga tog dana u torbi, pa nije otisla kuci bosonoga. Znaci, nije hodala sa nekim nadmenim osmijehom, nego joj je osmijeh na licu prirodan (vesela osoba po prirodi), a normalno je hodala, bez neke zgurenosti, trzanja i ostalih propratnih reakcija.
Poenta: Nikad ne znas gdje ces da zateknes pacijente, a ne moras da im das povod da rade to sto rade.
Re: Šta sve može da se nosi za samoodbranu?
Re: Šta sve može da se nosi za samoodbranu?
)