Citat:
Mikky:
A po cemu je tebi samo 1% dovoljno da ima visoko obrazovanje?
Covecanstvo bi mnogo brze napredovalo kad bi taj procenat bio veci, naravno neciji interesi se kose sa tim scenariom.
Na osnovu čega?
Ideja nauke je da pojednostavi i učini nekada „naučne“ postupke običnim mehaničkim postupcima. Tako se danas u dosta srednjih škola uče izvodi, integrali i slične stvari, a pre 150 godina samo retki su to uopšte znali.
Visokoškolska sprema služi za sledeće stvari:
— napredak nauke (i, prema tvom viđenju [zar ne?], napredak čovečanstva)
— obrazovanje nastavnog kadra (prema mom viđenju, ovo obezbeđuje napredak čovečanstva u bar podjednakoj meri, pošto se oni bave upravo problemima „mehanizacije“ znanja)
— obrazovanje visokostručnog kadra za poslove visokog rizika ili velike odgovornosti (medicina, građevina, vojska...) — rešavanje praktičnih problema, ne utiče neposredno na napredak čovečanstva.
Što se tiče toga „obrazovanje narodu“ — takav si slučaj imao u komunističkim državama, pa vidi gde nas je to odvelo. I sada, posle 50 godina obrazovanja širokih narodnih masa, zbog kojih nam je država znatno napredovala (zar ne?), mi moramo da se okrenemo stranom školstvu i preporukama iz Bolonjske deklaracije. A baš sada, posle 30–50 godina, kada su već doktorirali prvi izdanci tako kvalitetnog obrazovanja bi trebalo da bude najbolje za sve, zar ne? Napredak, blagostanje, divota...
Naravno, ovo je dalo priliku mnogima (koji inače ne bi dobili priliku, tu su možda i moji roditelji, ja, ili neko drugi, možda vaši profesori) da steknu fakultetsko obrazovanje, i zato ne postoje samo mane. Ipak, konačan zaključak je da je osnovni problem u selekciji kandidata za visoko obrazovanje (od aktuelnih, najčešći „algoritam“ je prema prihodu, ponegde i prilično neselektivno, bez jasnog kriterijuma [kod nas, npr.]).
Problem sa visokoškolskim obrazovanjem je što je ono kod mnogih statusni simbol. Takav ti je slučaj i sa ovom „statistikom“, pošto se ne govori o stepenima stručne spreme, i kvalitativno o njoj, već samo na osnovu diplome (bio na koledžu — nije bio na koledžu). Takođe, države žele da podrže samo svoje državljane u fakultetskom obrazovanju, a ne opšte „naučno podobne“ građane naše planete. U drugom slučaju bi se zaista radilo o „opštem interesu“.
I zbog svega ovoga, treba primetiti sledeće: većina ljudi ne može da posluži za napredak nauke, a slično je i sa obrazovanjem drugih (koliko ste imali profesora u srednjoj školi koji zaista kvalitetno „prenose“ znanje — svi oni su imali visokoškolsku spremu, koja im je predstavljala kvalifikaciju za taj posao).
Nekada, u doba primetnijih napredaka u nauci, najpoznatiji naučnici su imali oko 10 godina škole (i poslednjih par godina su nazivali fakultetom). Eto, količina znanja se gomila, a intelektualne sposobnosti čoveka se ne menjaju, pa je nama potrebno mnogo više vremena za samo upoznavanje sa postojećim znanjima. Ipak, napredak nauke je sada toliko značajan i globalan, da se neretko dešava da razni ljudi rade na istim poljima, i ne znajući za to — nijedan komunikacioni metod nije dovoljno dobar da u tome pomogne. U pomenutim starim vremenima, ljudi su se čudili kako su eto dva čoveka potpuno nezavisno jedan od drugog rešili isti problem u razmaku od 10 godina. A sada to nije dva čoveka, već 5 timova ljudi, i razmak je od mesec ili godinu dana.
E sad, pošto sam izložio zašto je
dovoljno da 1% svetske populacije raspolaže visokoškolskom spremom, da objasnim šta su mane ako (mnogo) više od toga raspolaže istom.
— Statusni simbol, njegova zloupotreba (npr. „konkurs za ekonomistu sa završenim fakultetom“, ili „konkurs za programera sa CET fakultetom“ :-) — naravno, ovo ima i praktičnu vrednost (izbegava se gubitak vremena pri testiranju svih kandidata)
— Veliki broj visokoškolovanih ljudi ne radi u istoj oblasti koju je studiralo, pa oni efektivno kao i da nemaju visoku školsku spremu (osim za 1 — statusni simbol)
— Pomera se granica odraslog čoveka — nekada je to bilo 15 godina, a sada je oko 20 (18–21, a sa praktične strane neretko i do 24). Ovo, između ostalog, znači da se odlažu mnogi poslovi za koje nije potrebna visokoškolska sprema, i samim tim je na gubitku čitavo čovečanstvo (nema hleba, mleka, pošto su svi visoko obrazovani, pa neće valjda oni takvim poslovima da se bave — uostalom, prema prethodnoj stavci, takvo visoko obrazovanje je nepotrebno).
Naravno, 1% je samo približna procena, ali suština je u tome da čovečanstvu nije neophodan značajan udeo fakultetski obrazovanog stanovništva.
Što se tiče „100 ljudi“, nikada neću shvatiti šta je ljudima nejasno kada se kaže „1 od sto“ (ako ih ima 100, onda je to 1), ili „1 po sto“ (na svakih sto, dolazi 1). Ne, to nije učinjeno da bi ljudima bilo jasnije, već da bi se uvećao značaj — „zamisli da na svetu ima samo jedan visokoškolovani čovek, ili samo jedan računar“. Strašno ;-)
Možda se moje mišljenje promenilo, ali ne i činjenica da sam u pravu.