Hvala na primedbama! Sve su na mestu - i primljene k znanju (kratki solo/ refren, manje "Kalašnjikov" bubnjeva, kopiranje Sky Wikluha), ali nisam mogao ovo da uradim onako kako bih ja hteo. Ceo aranžman, sa sve pisanjem teksta, odrađen je za sat i po. I zato mi je krajnji rezultat ispao kao snimak sessiona, ma koliko da sam posle toga pokušavao da očistim i prearanžiram snimak. A Joakim se posle par dana vratio u Hamburg; mislio sam da mu šaljem dorađenu matricu preko koje bi bolje usnimio glas, ali se čovek (iskreno rečeno) usteže da suviše "radi za srpsku umetnost" - ne zezam vas - da ne bi izašao na loš glas. Uhvatio sam ga u dobrom raspoloženju, poturio mu mikrofon pod nos...
...i onda je on tražio pola sata da napiše tekst na srpskom, ja sam za to vreme radio kao lud da "skuckam" neki prateći beat (sve ITB, i imao sam vremena samo za dve trake: na jednoj TR-909 VSTi, na drugoj nekakav acid synth sa molskim arpeggiatorom). Onda sam otvorio treću, za vokal, na nju stavio "spor" kompresor i on je izvukao reverb same sobe (spor release, pa je više radio "ducking" nego kompresiju). Joakim sve "ispali" iz jednog tejka - mi upadnemo gde smo znali i umeli, Jan sa nemačkim frazama a ja sa "Kad sam bio mali..."
Sutradan pokušam da promenim bubnjeve, ali ne može - mikrofon je pohvatao sve iz monitora, i bubanj, i sint, i fidbek... Spustim sint za oktavu (da radi više kao bas) i blago izmenim ritam-mašinu (koliko se moglo), a onda uzmem da dosnimim gitare. Shvatim da ne mogu da "olakšam" miks - suviše "štroke" u vokalnoj traci - i da ne mogu ni da "iseckam" vokalnu traku i preraspodelim je, pošto bi mi se sve pomešalo... Kraljevstvo za gluvu sobu!
Eto, tako sam na živom primeru shvatio da:
1) dobra ideja može da se zabeleži za dva sata, ako vas kompjuter "sluša" i ako umete da brzo podesite zvuk kakav "izvođač" hoće;
2) grozan je osećaj imati demo pun "štroke", koji ima (za vas) savršenu atmosferu i genijalne ideje, a na kojem ne možete dalje da radite. "Umetnik" je (u mom slučaju) otišao, ali može da se desi i da su svi tu, ali snimanje čistog tejka je toliko naporno da svi izgube interesovanje za dalje usavršavanje pesme. Da je novca, pa da se sve radi kao kod Erika Kleptona - čak i kada se štimuje gitara, sve se snima "po P.S.-u", jer se nikad ne zna kada može da se snimi savršena ideja za neku novu pesmu.
Na kraju mi je ostalo samo da "pregrejem" snimak - kada sve "puca", manje se primećuju nesavršenosti - i to je bilo to... Traka za dva sata rada.
"Goin' down where Southern cross' the Dog"