Ugovor je retardiran, i ne vidim smisao klauzule.
Logicnije bi bilo da je zaposlenik duzan da nadoknadi razliku plate od trenutka napustanja firme, do isteka ugovorenih 15god, a ne retroaktivno, posto je tu platu zaradio radeci na poslu sefa.
To je logicnije, i vise u smislu pojacanja statusa odrzanja zaposlenog na novom poslu svih 15 god.
Bar sto se tice namera poslodavca.
Samo spominjanje vec isplacenog novca, plus kamata, ukazuje na idiotske namere, iako na prvi pogled(lagani), moze da se brani suludom logikom da je u opticaju neki kao "realan", vec isplacen novac...skoro kao dat na pozajmicu
Sa druge strane, postavlje se pitanje zasto neko uopste zeli da osigura zaposlenika za tako dugacak period, s obzirom da ni srednjorocni plan ne moze toliko da se proteze(dugorocan i nema zdravorazumske logike), i ne postoje nikakve garancije likvidnosti firme u tako dugackom periodu.
Tako da cela prica, u startu, zaudara na ujdurmu.
Spomenutih 15 godina je veliki blef, maska za obmanu. Uz isforsiranu "dobru" nameru, ali besmislenu.
Ako je neko zeleo jasnu i pozitivnu nameru, da pojaca ugovorom, mogao je to raditi i u kracem periodu, dve, tri ili pet godina.
Osim ako nije u planu proizvodnja problema nakon 10-ak godina(ili krace, za pet, kako proceni poslodavac..), kada bi se poslodavcu, uz mobing ili neko drugo forsiranje, sikaniranje, ili pravljenje problema na poslu, prelivanja krivice... vratila izvesna kolicina novca, i to jos uz kamatu???
Poz
P.S. Vracanje sredstava za stipendiranje je stvar poslodavca, i nacin dodele i nacin vracanja, tako da bi taj deo trebalo nekako izdvojiti u razmatranju. U svakom slucaju, stipendiranje je investicija, koja se mora osigurati na neki nacin. Dobrodosla je i za stipendiranu stranu, tako da je situacija otvorena za dogovor..ili ugovor.
Ali sama plata je potpuno drugacija prica, i tu nema mesta diskusiji o vracanju..icega..