Ivan Dimkovic,
Citat:
Uzgred... stvarno treba da budes lud da ides na lecenje jedne vrlo nezgodne bolesti (zavisnosti) u nekakvu versku ustanovu
Ko je to hteo / verovao, batinanjem je i dobio sta je zasluzio.
Pa jeste, par stotina danas zdravih ljudi (bivsi narkomani) su stvarno bili ludi kad su izabrali da dignu ruke od disfunkcionalnog drzavnog sistema, i izaberu tretmane gde ce neko da se bavi njima kao ljudima, a ne kao brojevima. Gledajuci da su zivi danas, da imaju zdrave i funkcionalne porodice, nakon par godina terapije, uspeli su da isplivaju. Izabrali su da se lece u verskim ustanovama ili u ustanovama gde su organizovane verske aktivnosti ili u ustanovama gde verske aktivnosti finansiraju terapiju koju su izabrali. Vec su prosli kroz drzavnu disfunkcionalnost, a neki nisu ni zeleli da prolaze kroz drzavnu funkcionalnost, jer im je vecina prijatelja zavrsila na groblju zbog eksperimentisanja sa drzavnim sistemom. U ranijim temama si osuo paljbu po ljudima koji smatraju veru u svom zivotu kao sasvim normalnu stvar (isto kao sto ti biras da je tebi normalno da ne verujes), pa ne planiram da pisem o njihovoj veri/religiji/denominaciji. E da, i to lecenje se desava u drugoj zemlji – nema veze sa Srbijom. Jesu oni zaostali jer imaju uspesan program, ili su ludi sto biraju gde ce da se lece? Njihova bolest, njihov izbor gde ce (i da li ce) da se lece. Ili je ludost sto su (zamisli) izabrali da vera bude bitan faktor u njihovom lecenju?
Kada si zdrava osoba, najlakse je pisati o tome sta bi bolesna osoba trebala da radi, gde bi trebala da se leci, kod koga i kako. Kao sto zdrava osoba ima izbor, taj izbor se kao magicnim stapicem oduzima bolesnoj osobi u vezi lecenja. U Srbiji se sistem i dalje vrti oko doktora i terapije. Kad se bude vrtio oko bolesnika, mozda ljudi nece morati da se maltretiraju do ivice bezumlja da nadju odgovarajuce terapije, i mozda drzava nece osecati potrebu da omalovazava sve druge vrste lecenja kad nisu sposobni ni osnovno da regulisu.
A kad smo kod zasluga i batinjanja (lokacija: van Srbije, drzavna ustanova, vreme: 2009, real life), scena:
Devojka od metar i zilet (circa 25, bivsa profesionalna karatistkinja, narkomanka po izboru, na lecenju) udara tipa (napumpani dvometras, bolnicar) da ovaj ljubi zid, rasecena usna, krvav nos. Sledi par samara od drugog bolnicara da je obuzdaju dok ne dobije injekciju za smirenje. Onda je ovaj prvi udara po ledjima, valjda da joj vrati, i tu se zavrsava njihovo tepanje. Batina = ruka. Nista specijalno od rekvizita.
Znas kako kazu – mogu da vas biju samo nasi i vasi policajci, pa i nasi i vasi bolnicari. Samo nek' je nase i da je regulisano, i sve je normalno. Isto sto mogu da maltretiraju narod nasi i vasi politicari, i nasi i vasi mediji, samo da je kontrolisano i regulisano to maltretiranje.