Citat:
Da li je za ovih 25 godina covek postao bolji, jaci? Ili su hemikalije postale bolje ?
Ivane, ne volim da pričam o ovoj temi (i sličnima) jer sebe dovodim u situaciju da ću ući u neprijatan dijalog s nekim ko o dopingovanju daleko manje zna i nema predstave koliko je doping raširen čak i u običnim, malim, gradskim, amaterskim teretanama, a sam neću moći da bilo šta dokažem. Čak bih došao u poziciju da pominjem konkretna imena, što tek ne bi bilo pametno s moje strane.
Reci ću samo da sam igrom slučaja više godina bio uključen u par sportova: bodibilding, dizanje tegova, discipline snage. Čak sam u Bodibildingu 'trenirao' klinca koji je u juniorskoj konkurenciji u SRJ uspevao da u svoj kategoriji bude nekoliko puta prvak (kup i prvenstvo). Bez dopinga.
Prateći ga na takmičenjima došao sam u poziciju da značajan deo vremena provodim u kuloarima i svlačionicama, gde se bodibilderi spremaju za nastup. Sve najpoznatije naše bodibildere tog doba (90-te) sam imao priliku da upoznam i da čujem i vidim o čemu se sve priča i šta se radi. Tamo sam progledao po ovom pitanju i imao sam priliku da gledam ljudske fizičke (a i psihičke) transformacije iz godine u godinu.
Zašto pominjem bodibilding, a priča se o atletici? Zato što je bodibilding nezvanični test poligon za doping (verovatno stoga i nije olimpijski sport), i osnova brojnih procesa koji se tiču snage, izdržljivosti i mišićne mase.
Neću pričati o detaljima, samo ću reći da sam prisustvovao scenama kada čelni ljudi iz Saveza u kuloarima daju savete mladim bodibilderima o programu uzimanja recimo
'Metana' a uveče, nakon takmičenja, daju intervju za televiziju kojima uveravaju kako kod njih nema dopingovanja.
To naravno rade iz koristi, jer da bi ostali na tom (čelnom) položaju, njihov matični klub mora da postiže rezultate, a rezultata u bodibildingu bez dopinga jelte nema.
---
Ono što svako od nas zna je da ljudski organizam, ovakav kakav je, ima svoje granice po pitanju snage, izdržljivosti i mišićne mase. Međutim, prosečan čovek ne zna najtačnije gde su te granice i koliko bi se one mogle pomeriti na ovakav ili onakav način. Otuda i proizvoljna tumačenja za i protiv ovde po forumu, kada se pomenu dometi dopinga u sportu, koji se podcenjuje.
Evo, ja ću malo pomoći spram skromnog iskustva. Recimo, pravilna ishrana i pravilan trening, što jeste knjiška osnova bodibildinga, dovoljna je da neko u juniorskoj konkurenciji, uz dobru genetiku eventualno bude prvak ili među prvima. I tu je kraj. Za dalje je nedovoljno.
Svaki dalji pokušaj još napornijeg treniranja proizvešće ili povrede ili prevelik umor. Oboje su neki prirodni kočioni mehanizam.
Baš sinoć slušam kako se dva naša komentatora na sinhronizovanom EuroSportu "čude" što naši uspešni juniori nikako da se razviju u uspešne profesionalce u kasnojoj dobi :) Zaključili su da treba pomoć države... ja ipak mislim da ta država zna malo više od njih.
Za prevazilaženje granica, probegava se 'kontrolisanim' hormonskim ili nekim drugim promenama (uglavnom procesim u krvi, kiseonik/azotni bilans), koji omogućavaju da se kao nus proizvod veže recimo više vode u mišiće nego što je priroda odredila čoveku.
Napominjem, te hemikalije i lekovi se i inače koriste za distrofičare i lečenje drugih zdravstvenih poremećaja po principu - manje je zlo. Tako su danas teretane pune injekcija testosterona, efedrina, tribestana, dijanabola/metana i ostalih AMATERSKIH lekova/dopinga, koju su korišćeni pre par decenija u vrhunskom sportu. Mislim da je Ben Džonson koristio 'samo' dodatni testosteron.
Ko zna šta sve danas novo/alternativno postoji i ko zna šta sve postoji da se spreči pronalaženje tih elemenata u krvi i urinu. Setite se Topića.
Moguće je i da konkretan sportista uopšte nije upoznat s činjenicom da uz hranu koju mu plaća i servira država, dobija i rastopljene supstance nekog dopinga.
Postoje i neki trikovi, kada sportista (recimo košarkaš ili skakač u vis) prijavi da ima problema sa skočnim zglobovima. To mu regularno daje mogućnost da uzme neke lekove i eventualno se provuče na mogućoj doping kontroli, pri čemu se tragovi neke supstance pripišu lečenju.
Doping je u vrhunskom sportu sveprisutan.
Inače, nema ovo veze s Amerikancima. Dopinguje se ko sme i može, a neki uz pomoć države. Rusi svojevremeno među prvima, na sopstvenoj koži i koži "svojih" Nemaca.