Da da, aluminijumski lim, debljina 0,5mm, možda bolje ovako odozdo da krenem:
- pocinčani lim 0,8mm
- staklena vuna 50mm
- alu folija (kuhinjska)
- bakarne cijevi 15mm
- preko njih alu lim 0,5mm
- trapezoidni akril
Okolo je borova daska 30 i 20 mm, impregnirana i troslojno premazana lakom za čamce.
Akril naliježe na drveni ram a preko je učvršćen metalnim lajsnama (bronzom premazani zbog odbijanja svjetlosti, odnosno pregrijavanja).
Sve to dobro silikonirano odozgo, odozdo i sa strana.
Spoj aluminijumskih absorbera i bakarnih cijevi urađen visokotemperaturnim silikonom, a ostalo običnim silikonom (ide do 120 C).
Na prvoj cijevi nisam koristio silikon za spajanje pa se može primjetiti da su absorberi malo se pomjerili niz cijev, vidi se to na slici.
Kasnije sam pronašao podatak da je silikon deset puta bolji provodnik topline nego vazduh, pa sam to primjenio na ostale četiri.
Osim silikona fiksiranje lima za cijevi je urađeno ekserčićima (ispod se nalazi traka laminata u za koju se sve to pričvršćuje), nisam imao dovoljno jaku klamericu pa sam to ekserčićima uradio.
U svakom slučaju efikasnost kolektora premašila je čak i moja očekivanja.
Kondezat na dnu je zbog rupa koje sam izbušio na donjoj dasci u slučaju da prodre voda u kolektor da se ima kuda cijediti, ali sada te rupe su u travi pa zbog suvljeg vazduha u kolektoru preko dana povuče vlagu iz trave. Mislim da kada ga podignem da toga neće biti.
Jedini nedostatak jeste ovaj nesretni akril koji me je koštao kao pola kolektora, a ustvari bolje da sam koristio valoviti poliester koji je četiti puta jeftiniji a i temperaturno stabilniji. Akril jest mehanički jači i prozirniji ali ima velika istezanja i skupljanja zavisno od temperature. Ali šta je tu je.
Zato ću sljedeći raditi sa poliesterom, koji je sasvim dovoljno propustljiv za infracrvene zrake.
- pocinčani lim 0,8mm
- staklena vuna 50mm
- alu folija (kuhinjska)
- bakarne cijevi 15mm
- preko njih alu lim 0,5mm
- trapezoidni akril
Okolo je borova daska 30 i 20 mm, impregnirana i troslojno premazana lakom za čamce.
Akril naliježe na drveni ram a preko je učvršćen metalnim lajsnama (bronzom premazani zbog odbijanja svjetlosti, odnosno pregrijavanja).
Sve to dobro silikonirano odozgo, odozdo i sa strana.
Spoj aluminijumskih absorbera i bakarnih cijevi urađen visokotemperaturnim silikonom, a ostalo običnim silikonom (ide do 120 C).
Na prvoj cijevi nisam koristio silikon za spajanje pa se može primjetiti da su absorberi malo se pomjerili niz cijev, vidi se to na slici.
Kasnije sam pronašao podatak da je silikon deset puta bolji provodnik topline nego vazduh, pa sam to primjenio na ostale četiri.
Osim silikona fiksiranje lima za cijevi je urađeno ekserčićima (ispod se nalazi traka laminata u za koju se sve to pričvršćuje), nisam imao dovoljno jaku klamericu pa sam to ekserčićima uradio.
U svakom slučaju efikasnost kolektora premašila je čak i moja očekivanja.
Kondezat na dnu je zbog rupa koje sam izbušio na donjoj dasci u slučaju da prodre voda u kolektor da se ima kuda cijediti, ali sada te rupe su u travi pa zbog suvljeg vazduha u kolektoru preko dana povuče vlagu iz trave. Mislim da kada ga podignem da toga neće biti.
Jedini nedostatak jeste ovaj nesretni akril koji me je koštao kao pola kolektora, a ustvari bolje da sam koristio valoviti poliester koji je četiti puta jeftiniji a i temperaturno stabilniji. Akril jest mehanički jači i prozirniji ali ima velika istezanja i skupljanja zavisno od temperature. Ali šta je tu je.
Zato ću sljedeći raditi sa poliesterom, koji je sasvim dovoljno propustljiv za infracrvene zrake.