Pozdrav svima!
Posto sam do sada uglavnom postavljao pitanja, evo da se potrudim malo i oko odgovora:
Pritisak formiranja briketa je definisan sa jedne strane osobinama potisnog mehanizma (hidraulicnog klipa, puza ili cekica ekscentar prese), a sa druge strane otporom pomeranja vec proizvedenih briketa kroz stazu za hladjenje. To na zalost znaci da se preteranim povecanjem otpora kretanja gotovih briketa kroz stazu za hladjenje (tipicna greska tokom razradjivanja masine u cilju povecanja cvrstoce briketa) stvara preveliko opterecenje u samoj presi sto dovodi do kvarova koji se ne otklanjaju bas lako – pucanje cilindra za ulje, defekt pumpe za ulje, deformacija u ekscentru, deformacija puza. Zbog toga je najbitnija stvar u izradi prese osmisljavanje konstrukcije kod koje se delovi koji cine srce prese mogu lako nabaviti ili zameniti sto puz kupljen na otpadu svakako nije – tesko je naci isti takav, a proizvesti ga je jos teze. Isto vazi i za hidraulicke sisteme skinute sa starih masina – svaki kvar je katastrofa. Da bi se smanjila opasnost od ostecenja prese tokom razradjivanja smanjuje se pritisak formiranja briketa, a oni se na neki nacin ucvrscuju, na pr. termickim tretmanom spoljne povrsine briketa (omotac) ili dodavanjem veziva. Ova prva metoda se cesto primenjuje kod proizvodnje briketa ekstrudiranjem, a druga nije bas omiljena jer je relativno kompikovana i skupa. Pravljenje mehanicke prese uz upotrebu znacajno predimenzionisanih celicnih poluproizvoda (pre svega cevi i okruglih stapova) bi mogla da bude dobar pravac.
Evo jednog odlicnog primera:
http://www.youtube.com/watch?v=M-kvWOUiuc0
A evo i jednog odlicnog dokumenta koji malo detaljnije opisuje ono sto sam ja pokusao da vam napisem u par recenica:
http://www.psemr.vojvodina.gov.rs/studije/studija.pdf