Hotel Union (Kosovska, na potezu izmedju Kondine i Cika Ljubine) je nekada bio mesto isto ugledno kao i Mazestik ili Metropol.
U njegovom baru/restoranu je redovno pevao i odsedao Zvonko Bogdan, (
http://en.wikipedia.org/wiki/Zvonko_Bogdan) a
odsedala je cesto i mnogobrojna ostala estradna ekipa od Dugmeta i Vatrenog Poljupca, pa nadalje, mnogobrojni novinari,
pisci, ljudi od duha. Lokacija je odlicna za muzicare, jer je Radio Beograd na dva minuta peske, a i ostale bitne lokacije
("Sumatovac", "Pod Lipom", "Grmec"...gde su se sklapali bendovi, nalazila ekipa za tezge i snimanja).
Preko puta je bila redakcija Borbe, sa kamionetima spremnim da raznesu novinu koju niko normalan nije citao.
Odmah do nje, preko puta hotela, zgrada na cijem balkonu na jednom od srednjih spratova je bilo moguce videti Marka Markovica,
poznatog sportskog komentatora, urednika "Indirekta" kako uziva u lepom popodnevu.
Na manje od sto metara, cim se predje Kondina su i osnovna skola "Drinka Pavlovic" i muzicka skola "Dr.Vojislav Vuckovic",
nekada steciste najplemenitijih muzickih dusa, i prefinjenog rasadnika izuzetno lepog i otmenog zenskog sveta (od profesorki do
ucenica, mrtva trka ko je bio zenstveniji i elegantniji) u kojoj su obavezne korake muzickog obrazovanja pravili osim strasnog
milanche-ta i nesto manje poznati na ES-u Ivo Pogorelic, Aleksandar Madzar, Dragan Mitric iz "Bulevara" i Cukicevog benda,
i jos gomila njih.
Odmah iza coska, u Kondinoj, preko puta muzicke skole je stan u kojem je stanovao Momo Kapor u vreme dok je pisao
"Beleske jedne Ane" za Bazar. Ispred skole, preko puta zgrade je saobracajni znak kojeg je svaki put uspesno zaobilazio
bez obzira koliko bi popio predhodne noci sa dobrim drustvom.
Ostatak Kosovske ulice koji ide iza skupstine je bio verovatno jedna od tri najlepse gradske ulice, sa fenomenalnom prodavnicom
ploca ("Kultura") u kojoj je radio najbolji lik na svetu spreman da pusti koju god LP plocu hoces (za razliku od mrgodnih baba iz
PGP prodavnice u Makedonskoj).
Palmoticeva koja je preseca je u prolecne veceri deo Beograda koji je najslicniji starom delu San Franciska, gotovo preslikan.
Neko pametan bi iskoristio ceo kvart i napravio Greenwich Village. Upravo taj deo grada, mali i kratak da se prepesaci, ali
veliki u svakom drugom pogledu, neopevan i neizvikan, sa merom i ljupkoscu, sam epicentar one unutrasnje gradske lepote Beograda.
Strasno kako je pusteno da se se srozava.
No, kud i sve ostalo...