Avalski toranj je bio svetionik Beograda, kad god se vraćam kući, posle putovanja, kad izdaleka vidim toranj, a meni toplo oko srca - eto skoro sam kući. A kad odlazim, on je poslednje što vidim. I tako ... A onda ga dušmani (za koje neki kažu da imam lošu percepciju) srušiše, sa dve-tri rakete, iz hira, obesti i zato što im se može.
Ne kažem, mnogo toga je bitnijeg porušeno, to je tačno, ali meni je toranj bio baš, baš ... Sad mi je ponovo srce na mestu, bar što se tornja tiče.
OTPOR blokadi ulica, OTPOR blokiranom Beogradu, OTPOR blokiranoj Srbiji