Citat:
Onaj: U redu, postoje ti "neposlušni" i destruktivni elementi ali i mi, da bismo bilo šta stvorili, moramo nešto i da uništimo. Ako pošteno priznamo - za nas nema konstrukcije bez destrukcije iz prostog razloga što materijal za bilo kakvu konstrukciju ne možemo da stvorimo ni iz čega već ga uzimamo od nečeg (a i to je destrukcija).
Baš i nema destrukcije u našoj gradnji. Svi elementi, koji se naknadno obrađuju (i na koje verovatno misliš da ih uništavamo) nastaju od prirodnih elemenata koji su samo sastavni - gradivni elementi i kao takvi pogodni za "valjanje". Izuzetak bi bilo drvo - em, što je kompaktna - izgrađena celina, em što je živo biće i kao takvo ima nekakvu svest ako ne o svetu oko sebe, ono bar svest o sebi samome.
S druge strane, komete i asteroidi nikako ne mogu biti konstruktivni elementi: Svojim udarom menjaju lični opis tela koje su udarili a zavisno od veličine mogu da poremete pa čak i da ga izbace iz obrbite. Eventualno, kao izetak mogu se uzeti leteći komadići koji nemaju rušilačku snagu, a pri tom još mogu nositi i život na sebi pa tako doprineti njegovom širenju (hm, ovde može biti i destrukcije jer mogu da donesu nešto što će uništiti već postojeći život).
Uostalom, na snazi je razvojni ciklus kada je normalno i rušiti i graditi.
Ako napravimo paralelu sa čovekom (čisto radi fiktivnog poređenja a ne izjednačavanja): Imaš rasturene kockice - haos; počneš nešto da radiš sa njima - razvnojna etapa (gradiš, rušiš, gradiš,...); realizuješ zamišljeno/postigneš cilj (npr. napravljen auto) - harmonija/savršenostvo (nema delova na pogrešnim mestima, nema potrebe da nešto prepravljaš), zatim, diviš se svojoj umešnosti i posle nekog vreme kažeš sebi: "Pa, mogao bih da napravim avion", a kako nemaš novih kockica, rasturiš već napravljeno i kreneš ispočetka...
Ali, opet, nije mi cilj da tvrdim da sam u pravu. Glupo je da se prepiremo oko nečega što nije dokazano i što nikada neće biti dokazano.
Samo sam iznela i iznosim hipotezu o takvoj vrsti boga koja je za mene prilično logička. Ako misliš da mu treba dodati svojstva čudotvorca, OK. Ali, onda vraćamo se na boga kao savršeno biće (samo što je ovoga puta zaista ogroman ali bez vidljivog obličja) i što bi se onda on menjao, ako je već savršen? Sem, ako pod mogućnošću da pravi čuda, ne podrazumevaš sporadične slučajne bljeskove čuda koja bi bila više greške koje donose dobrobit svesnom elementu, dok bi negativne greške bile kataklizme-kazne?
ER