Citat:
Dajte, ima li ko neki otrov ili bar opijat?
Najveći opijat su trenutno raznorazne šeherezade itd ako to ne pomaže hmmmm.....
Malo šale.
Stari ljudi su takvi, barem kod nas svi traže pažnju, valjda se tako nekako osećaju da su još među ljudima, da tako kažem živi iznutra.
Možda je i situacija to učinila, ranije su svi oni radili, bili na nekim mestima gde su uvek bili u komunikaciji sa nekim, pogotovu kada ako su bili na radnim mestima gde su nekome trebali: Veza, usluga itd.
Pa sada kao penzioneri se osećaju da ne postoje jer ih više niko ne zove, a i da ima ko da se seti da pozove taj neko je opet zatrpan svojim brigama. Tako da pada izbor na nekog funkcionalnog člana domaćinstva.
Lek za sve ovo je da ih, ako su živi zdravi i mrdaju, ubaciš u neko okruženje gde će imati komunikaciju sa nekim a da to nisi ti, upiši ih na folklor, u klub penzionera ili neku sličnu ustanovu koja njima nudi zajednička druženja.
Ti ćeš dobiti par sati slobodnog vremena i mira, neće ih izlečiti od kašljanja itd ali te barem neće cimati za svaku sitnicu samo iz razloga jer im treba da čuju nečiji drugi glas osim svog.
A sad situacija sa mog bivšeg posla:
Baba oko 65god, dva puta dolazila u nedelju dana kod nas u servis, zaglavila se brava na vratima od stana ne može da otvori. Kolega otvorio prvi, a ja drugi put.
Treći put došla odmah sledećeg ponedeljka, ja pođem sa alatom, i stanem ispred zgrade da se javim na mob, i sretne me komšija vidi na majci piše servis brava.
Stoji čovek i čeka me, završio ja razgovor, i on mi kaže da je babu video kako silazi sa trećeg sprata preko terase :/
Skontam šta je pozovem policiju, otvorim vrata, oba ključa sa unutrašnje strane, bio čovek u pravu.
Policiji bakica posle rekla samo da joj je trebalo društvo, pa zato namerno zaglavljivala ovo itd.
Eto dokle može ta njihova usamljenost da ide....
Kada imas cekic sve ti lici na ekser
Simplicity is the ultimate sophistication.