Citat:
Evidentna je činjenica da danas ima mnogo više kriminala, pogotovo među mladima, nego pre pedeset godina kada su ulice bile mnogo bezbednije: ukradeš, ubiješ, ispovediš se i "čist si", i teraj tako u krug.
Gospodo na ovo ste se nakačili.
Otkud vam pravo da me nazivate lažovom? - Jer, zbog toga što iznosim svoja zapažanja? Jer zbog toga što mislite da nikada nisam kročila u crkvu? Istina je da nisam bila da se ispovedam: baš mi ne deluje privlačno da trabunjam tamo nekome ispod "suknje" (to sam imala priliku da gledam iz daljine kako izgleda: dovoljno blizu da se vidi proces, a dovoljno daleko da se ništa ne čuje), a i ako imam šta da ispovedim, doći će vreme kada ću to uraditi (uostalom sve nas to čeka) a u međuvremenu, ako zeznem nešto potrudiću se (i trudim se) da to ispravim (ako je moguće) i / ili da to više nikada ne ponovim.
S druge strane, kao "predstavnik" onih drugih, nevernika, imam pravo i da lažem jer moj "bog" mi sve dozvoljava. Pitanje je samo šta ću ja uraditi sa tolikom slobodom.
Evo vam još jedan paradoks: U vreme komunističke Srbije bilo je gotovo nemoguće zateći nedeljom nekoga da radi (zida, pere, kopa, šije,...) bilo da je vernik ili komunista. A danas? - Znate li kakva je danas situacija? - Dojučerašnji (do '90te) komunisti koji su se nedeljom odmarala, danas su najveći vernici ali zato nedeljom uveliko rade; ista je situacija i sa vekovnim vernicima: radi se i sredom i petkom, što bi se reklo, nema više ni nedelje ni crkvenih praznika.
Gospodo, veru ne čini samo 10 istinskih vernika, već i svi oni koji se izjašnjavaju kao vernici kao i oni koji propovedaju veru. Pa, zamislite ovu situaciju: prođe pored vas bahati pop u besnoj limuzini a pri tom i ne pogleda vas a još manje se ponudi da vam pomogne a pomoć je više nego potrebna. I, šta će te pomisliti?
Citat:
Pravi vernik nikada neće osuditi mene kao ateistu.
Ja dodajem da pravi vernik nikada neće nikoga osuditi jer zna da nije na njemu da prosuđujue i osuđuje tuđa dela i reči.
Opet paradoks: najveće sudije su baš ti što nemaju pravo da sude.
-----
1. Zašto je ženama zabranjeno da uđu u oltar? (i u ženskim manastirima postoje muški popovi koji ili tu borave ili dolaze povremeno da vrše službu. e, ovo vam nije laž)
2. Zašto je ženama zabranjeno da stupe na Svetu Goru?
3. Zašto se ženama brani da idu u crkvu kada su u ciklusu? (ovo je možda narodna izmišljotina ali za nju svi vernici, oni malo bolji, znaju)
4. Zašto hramovi (crkve, manastiri) nemaju pristup za invalide, ni ogradu za koju mogu da se pridrže, a još manje pristupnu rampu za kolica? (manite se priče o tome kako će grupa dobrih vernika da podigne kolica i plus 100kg tereta)?
5. Zašto nema (a uglavnom je tako) klupa za sedenje za one koji ne mogu da stoje?
Budite dobri vernici, pa mi odgovorite na ova fundamentalna životna pitanja. Moliću bez odgovora tipa tako je zapisano. Ne pitam kako je nastao svet već stvari iz svakodnevnog života.
ER