Kao i obicno,skrenulo se sa civilizovane rasprave o (ne)mogucnosti postojanja Boga,na stvari koje nemaju veze sa cinjenicom o njegovom (ne)postojanju-a to je upravo religija. Uz casne izuzetke,pripadnike pojedinih religija(a neke sam imao cast da upoznam i razmenim pokoju rec sa njima),vrsne intelektualce sa formalnim svetovnim obrazovanjem koji su odabrali malo drugaciji zivotni put.Ali nije to tema.
Danasnje religije imaju grdnih problema da opstanu. Delom je za to zasluzan fantastican napredak nauke,a delom i njihova inertnost,samodovoljnost i neshvatanje vremena u kojem se nalaze. Kako drugacije objasniti uporno prikazivanje Boga kao cike sa belom bradom koji se mesa u svaku pojedinacnu sudbinu,nedoslednost i neubedljivost u definisanju pojma dobra i zla ili apsurdno bavljenje totalno neshvatljivim raspravama kao sto je pitanje kalendara(kod nekih pravoslavnih crkava)pri cemu ne mogu/ne zele da rese problem koji se razvlaci citav vek,a bitno utice na svakodnevni zivot njihovih vernika
http://www.pescanik.net/content/view/6210/178/ ,koga ne mrzi da cita.Ali ni to nije tema.
Evo jednog razmisljanja:
x + y = 0
2x + 2y = 0
Neodredjen homogen sistem linearnih jednacina sa jednim,trivijalnim resenjem I beskonacno mnogo netrivijalnih resenja oblika (x,y)gde je za svako x=k,y=-k. Primer:
-primitivni covek gleda u vatru. Ne zna apsolutno nista o uzrocima vatre,uslovima za njeno postojanje.Vatra je dosla niotkuda,stvorila se pred njim i gori. Sta ju je izazvalo i zasto vatra postoji? Za primitivnog coveka postoji samo jedno,trivijalno resenje – Bog.
Onda slucajno ubaci komad drveta u vatru,prolije vodu pa je ugasi,sto mu otkriva da moze uticati na proces.Odjednom se pojavljuju i netrivijalna resenja.Covek polako otkriva da pomocu netrivijalnih resenja moze resiti mnoge sisteme linearnih jednacina. Medjutim,uvek ostaje ta prvobitna mogucnost trivijalnog resenja – Bog.
Posle hiljada godina,dosli smo do konacno mnogo netrivijalnih resenja za razne sisteme linearnih jednacina.Znamo da objasnimo ogroman broj procesa u svetu u kojem zivimo,ali ipak konacno mnogo. Ne sve. Za sve to vreme stalno nas,kao ljudsku rasu kopka ono trivijalno resenje koje nam je stalno ispred nosa, ali nas ne zadovoljava.Sad nastupa paradoks: mi sve vreme tragamo upravo za trivijalnim resenjem kao jednostavnim i konacnim odgovorom na nas univerzum. Za resenjem koje ce objediniti sve postojece teorije i cija bi primena dala odgovor na prakticno svako pitanje o postojanju. Theory of Everything. Higsov bozon.E8. I mislimo da smo blizu.
Ali nas sistem moze imati samo jedno trivijalno resenje. Tragajuci za jos jednim,zaobilaznim putem se stalno priblizavamo upravo tom iskonskom resenju,nikad ga ne dodirujuci. Ako ikad uspemo da ga dodirnemo,znaci da smo dostigli apsolutno znanje o svemu,a najznacajnije je sto bi onda konacno postali svesni sta je u stvari Bog. Bog je apsolutno znanje.
Dali on postoji? Ne mozemo da dokazemo,koliko god da se priblizimo apsolutnom znanju,nije dovoljno za dokaz.Kad budemo dotakli tu asimptotu(uslovno receno) i stopili se sa njom,postali smo Bog sam. Ali to nije moguce.Evo zasto:
Vratimo se na jednacinu i skup njenih resenja. Taj skup nije konacan,tacnije:
Resenja jednacine su svi uredjeni parovi oblika (x,y)=(k,-k),k E C. Tih uredjenih parova ima beskonacno mnogo i osim Caka Norisa niko ne moze da kaze njihov broj.Resenje jednacine je uvek uredjeni par:
- 1,-1
- dobro,zlo
- jin,jang
- materija,antimaterija
Mi smo dosada nasli mnogo mogucih resenja.I nalazicemo ih jos. Ali nikada necemo uspeti da nadjemo i definisemo konacan broj resenja.Tj,nikada necemo uspeti da odredimo najveci broj.Kada bi to uspeli,znacilo bi da imamo sva resenja u posedu i da smo postali Bog. Mi nikada necemo moci da pogledamo dovoljno duboko u strukturu materije i da sigurnoscu tvrdimo da smo nasli cesticu/stagod od koje je sve izgradjeno.Kao sto nikada necemo moci da sagledamo velicinu Vasione i da kazemo – tolike su joj dimenzije,dalje nema nista. Ograniceni smo uredjenim parom tehnologije i filozofije(nemamo instrumente,ne mozemo da pojmimo).
Od nebrojenih recenica u svetim knjigama,samo jedna izgleda kao da ju je izgovorio Bog licno i koja ga objasnjava u potpunosti:
Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak, Prvi i Posljednji.
Ovo je postulat koji se ne dokazuje,a uzaludan je svaki pokusaj da se objasni. Ja cu da probam.
Bog nije deda sa bradom.Bog se ne mesa u svakodnevne sudbine onoga sta je stvorio.Bog te ne gleda sa visine i nece te spaliti gromom ako te uhvati sa rodjenom kumom na gomili.
Bog je jednostavno sve. On nije bice koje obitava u prostoru i vremenu,on je vlasnik prostora i vremena.Kao takav,on je u posedu apsolutnog znanja o svemu.Ne moze se objasniti i ne moze se sagledati.Pokusaj da se porekne/potvrdi njegovo postojanje logickim zavrzlamama ima iste rezultate kao merenje impulsa i polozaja elektrona u isto vreme.Mi nemamo instrumente kojima bi utvrdili njegovo(ne)postojanje,posto ne znamo ko/sta je on u stvari.Religijska ucenja uspesno privlace vernike u meri u kojoj uspeju da im opisu Boga. Ako mislis da znas kako izgleda ono sto trazis,lakse ces poceti da trazis. Odatle je samo jedan korak da
to stvarno i nadjes i predstavis sebi kao upoznavanje Boga,pri cemu taj tvoj subjektivan osecaj zadovoljava tebe,ali nema prakticnog znacaja na kolektivno bice i u tom smislu je bezvredan.
Ono sto mi mozemo u celoj toj dilemi oko postojanja/nepostojanja Boga da uradimo je prilicno jednostavno.Da pokusavamo da mu se priblizimo sto vise otkrivajuci nova i nova resenja jednacine,bez da se trudimo da dokazemo da postoji/ne postoji.Pri tom stalno imajuci na umu da je svako resenje uredjeni par. Grubo receno,napredak tehnologije nije moguc bez napretka filozofije. Napredak matematike je uslovljen napretkom apstraktnog razmisljanja.Zlo je uslov za postojanje dobra.Ako razmisljamo na taj nacin,postojanje materije nije moguce bez postojanja antimaterije u istoj kolicini. Ako verujemo u tu hipotezu dobijenu na taj nacin,onda je preostalo da pokusamo da je nadjemo u nekoj drugoj Vasioni/Antivasioni....nikad kraja.
Hajde da probamo da zamislimo da smo u posedu znanja o svemu i da nema vise sta da se otkrije. Zvuci prilicno dosadno i smarajuce.Bolje razmisljanje na tu temu ne bih mogao da navedem:
Citat:
“Prava vrednost čoveka nije određena njegovim stvarnim ili umišljenim
posedovanjem Istine, već iskrenošću njegovih stremljenja da do te
Istine dođe. Ne kroz posedovanje Istine, već kroz traganje za njom
čovek povećava svoje moći i u tome se pokazuje njegova sposobnost
usavršavanja. Posedovanje čini čoveka pasivnim, lenjim i bahatim.
Ako bi Bog držao svu Istinu sakrivenu u desnoj ruci, a u levoj samo
uporni i marljivi poriv za traženjem Istine, uz uslov da ću u toj težnji
neprestano i zauvek grešiti, i da mi ponudi izbor, uvek bih ponizno
odabrao levu ruku.”
- Gothold Lesing Anti-Gece (1778)
Trudio sam se da ovaj post pisem pazljivo i predupredim napade hejtera koji bi se hvatali za svaku rec i izvrtali kako im padne na pamet. Ustvari je ovo na neki nacin moja podrska Nedeljku,trazio je on ili ne,uz respekt njegovom odolevanju napadima istih,a van veze sa temom.
Mozda je malo konfuzno,sigurno da moje vladanje matematickim pojmovima nije na visokom nivou,upravo stoga me zanima njegovo misljenje.
Mio papa' dice che ogni uomo ha tre misure:
altezza, larghezza e lunghezza