Zamisli sebe kao prodavca, tj. pošiljaoca.
- Pošalješ kupcu polovan laptop,
sasvim ispravan, sa dobrom baterijom.
- Posle 10 dana kurirska služba ti
vraća otvoren paket, i kaže "kupac nije hteo da preuzme pošiljku". A u otvorenoj pošiljci: laptop bez baterije, i bez hard diska, sa izvaljenim CD-om. I ? Alo, ko je kriv ? Gde je ono šta sam ja poslao ? Ko je smeo da otvara pošiljku ? Hoćeš li nekoga pozvati da ti nadoknadi štetu ? Ako hoćeš, koga ćeš da kriviš ? Da li je u ovom slučaju kurirska služba smela da ti vrati otvoren paket ?! Kako i kome da dokažeš da je postojao hard disk u laptopu koji si poslao, i da je imao bateriju i ispravan CD. U ovom slučaju kurirska služba, (kad bi bilo dozovoljeno otvaranje) uvek može da kaže: Primljeno: laptop komada 1, vraćeno: lapotop komada 1. Ćiča Miča - gotova priča, osta ti bez onoga što si 'teo da prodaš i zaradiš.
Još jednom: kurirska služba je kao pošta, plaćena da prenese pošiljku od pošiljaoca do primaoca. Kurirskoj službi svakako nije u interesu da dozvoli da se ukalja njen profesionalni imidž, a i zašto bi, kad je ona svoj deo posla uradila brzo i efikasno. A ti kao naručioc, tj, primaoc pazi od koga šta naručuješ.
Poenta je da prodavac uvek može da tvrdi da je poslao naručeno. Otvaranjem pošiljke narušava se originalnost poslatog.
Da ja šaljem, uvek bih prihvatio da mi se vrati neotvoren paket, a nikad ne bih pristao da primim nazad otvoren paket. Otkud ja da znam da li je neko nešto čeprkao po onome šta sam poslao.
[Ovu poruku je menjao Java Beograd dana 09.01.2012. u 21:17 GMT+1]
OTPOR blokadi ulica, OTPOR blokiranom Beogradu, OTPOR blokiranoj Srbiji