Pustite čoveka, verovatno je udario manjom brzinom jer je uspeo dovoljno da zakoči, ali mu je u sećanju ostalo 60km/h.
Inače, za one koji se ne sećaju, dok je ostružnički most stajao nedovršen (tj. nije ga ni bilo već je autoput završavao ispred reke), a na autoputu pre beograda bili postavljeni
putokazi ka čačku koji vode preko
tog nepostojećeg mosta (! Srbija
tm brate), jedan auto u kome su bili momak i devojka je noću sleteo sa tog mosta i zakucao se u zemlju direktno haubom. Preživeli su. Visina je bila, ako se dobro sećam, tako nešto nekoliko spratova.
Što se tiče držanja volana, mene su u školi učili da se ruke ne ukrštaju, ali ja nekako nisam uspeo da ukapiram na kakvo oni to ukrštanje misle? Sigurno neću da ih ukrštam tako što napravim X pa se zaglavim na pola okretanja sa levom rukom na desnoj strani i obrnuto, ali ih kod nekih oštrih manevara ukrštam bez problema tako što jednu ruku sa kojom ću da namotam volan uvučem unutar druge pre manevra. Što se normalnih skretanja u gradskim krivinama tiče, uglavnom motam dlanom jedne ruke, ponekad uhvatim volan sa unutrašnje strane, a nekad i sa obe ruke po spoljnoj ivici, ili već kako mi padne napamet. Na pravcu u gradu držim i 10-2 i 9-3 i 8-4, a često i samo 8 ili 10 (pa čak i 12 ponekad) dok je desna ruka stalno na menjaču.
Nekad sam sedeo zavaljen maksimalno, a onda sam vremenom počeo da podižem naslon sedišta dok nisam došao do sadašnjeg položaja koji je otprilike školski ispravan. Za razliku od Borisa Tadića, ja volan držim uvek što niže tako da mi ruke budu što bliže nogu. Sedište je naravno uvek što niže, jer mrzim ove moderne kamionske pozicije
I, jel to pravilno?