Niko da mi odgovori na ovo pitanje:
Citat:
Nedeljko: Skram kao lean metodologija razvoja odbacuje pisanje tehničke dokumentacije. Razmislite zašto.
Recimo da imam prokjekat od oko 10,000 funkcija. Ništa posebno, ništa nerealno. Da bih ga ja dokumentovao, ne treba uložiti par čovek-minuta, nego par čovek-meseci. E, sad, dolazi novi programer u firmu i nije mu jasno 50 funkcija, a dokumentacije nema. Šta onda? Pa, ništa, pitaće nekoga ko zna i on će mu to objasniti za sat vremena. Šta je racionalnije, uložiti par čovek-meseci ili jedan čovek-sat?
Lean metodologije razvoja zabranjuju da se radi bilo šta će naknadno biti neupotrebljeno. U prethodnom primeru neupotrebljeno je 99,5% dokumentacije. U scrum-u postoje pojmovi proizvoda (onoga što se radi) i korisnika proizvoda (onoga ko će to da koristi). Recimo, ako je proizvod alat za dalji proces proizvodnje, korisnik je radnik koji će da koristi taj alat u daljem procesu proizvodnje. U slučaju proizvoda za masovno tržište, korisnik je masa ljudi koja se anketira itd. Ono što nema korisnika ili ima "zamišljenog" ili "potencijalnog" korisnika se ne radi. Ko je korisnik dokumentacije? Pa, onaj ko se naknadno bude uključio u projekat. Dakle, radi se o "potencijalnom" korisniku. Mi ne znamo šta će od detalja njemu tačno da treba, tj. kojih 0,5% dokumentovati. Zato dokumentaciju ne treba ni raditi, već ga pustiti da sam dođe da pita ono što mu nije jasno. Takođe, dokumentacija koja je jednosmerna je po pravilu opširnija od "žive reči" koja je dvosmerna, gde se objašnjava samo ono što zaista nije jasno.
Da se popravim. Obično se zna kojih je 0,5% koda problematično i samo to treba dokumentovati da se ne bi objašnjavalo svaki put kada neko dođe.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.