U meduvremenu došlo je do NATO agresije na Jugoslaviju.
U toku rata mi, pojacani prof. dr Ivanom Anicinom, odlazimo na VMA i pred eminentnim skupom strucnjaka izlažemo ideju o mogucem lecenju naših žrtava osiromašenog uranijuma iz Bosne, kao i onih sa Kosova i Metohije. Molimo da Sanitetska uprava JNA pošalje dopis Trecoj armiji da nam ona obezbedi uzorke urina ljudi koji su se našli u neposrednoj blizini ciljeva pogodenih tanadima od osiromašenog uranijuma ispaljenim iz aviona A-10. Na VMA su nas lepo primili i saslušali, ali se na tome sve završilo. Ni za vreme rata, ni posle njega, i pored mnogih urgencija, niko iz te ustanove nije ucinio ništa da bi smo došli do preko potrebnih uzoraka urina.
...................
Pošto je nova nesreca na pomolu, a nade nema da nam neko u merenju pomogne (i Ruse smo molili, ali ni oni nisu odgovorili), mi smo odlucili da i bez dokaza o uspešnosti magnezijuma u eliminaciji osiromašenog uranijuma iz covekovog organizma, na osnovu analogije sa prethodno postignutim rezultatima na Farmaceutskom fakultetu, kao savet onima koji se mogu naci u buducem ratu (ili ratovima) preporucimo sledece. Oni koji tek mogu biti ugroženi kao preventivu trebalo bi da uzimaju šumece tablete magnezijuma, 1-2 grama dnevno. Lica koja sa dosta izvesnosti misle da su zapahnuta aerosolovima osiromašenog uranijuma kao sredstvo za njegovo eliminisanje, tj. lecenje, trebalo bi da uzimaju 2-3 grama magnezijuma na dan. Takvu “terapiju” trebalo bi provoditi 15 do 20 dana.
...........
Prof. dr Vladimir Ajdačić
Detaljnije u tekstu
MAGNEZIJUMOM PROTIV TOKSIČNIH METALA