@lm741
Posto smo ovo prethodno razjasnili, ostajem pri tvrdnji da posle kocenja kratkim spojem treba sto pre aktivirati mehanicku kocnicu, da se ne bi i dalje proizvodila toplota u namotajima.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Sto se boost konvertora tice, njegova snaga ne mora biti onolika kolika je snaga generatora.
Poput autotransformatora, on mora nadoknaditi RAZLIKU u naponu pri datoj struji.
Dodatno imamo i faktor da je najveca energija koju mora nadoknaditi boost, onda kada je napon generatora jednak polovini nominalnog.
Kada je napon generatora jednak polovini nominalnog, i njegova snaga je priblizno jednaka polovini nominalne snage.
http://www.google.com/imgres?s...mp;ved=1t:429,r:32,s:100,i:100
Boost mora nadoknaditi polovinu od toga.
Dakle, boost konvertor mora imati cetvrtinu nominalne snage generatora, i svakako da njegova zavojnica mora biti dimenzionisana za punu nominalnu struju generatora.
Najbolje iskoriscenje generatora u raznim situacijama brzine vetra je veoma slozen skup krivih, i to kod nepromenljivog koraka lopatica elise:
http://www.google.com/url?sa=t...Lw&bvm=bv.1355534169,d.Yms
U nasem slucaju je dodatno slozenija situacija zbog toga sto imamo varijabilni korak elise, pokretan nekim centrifugalnim regulatorom cije karakteristike ne znamo.
Definitivno, skup dijagrama za generator sa nepromenljivim korakom nece vaziti.
Moramo dakle pribeci lukavijem pristupu problemu, jer nemamo dovoljno podataka o generatoru.
Metod:
- boost, kome ce se struja punjenja aku. podesavati stepenasto, u vise unapred programiranih tacaka, a u zavisnosti od broja obrtaja (frekvencije), na takav nacin da uvek da najveci umnozak struja-napon, tj. najvecu mogucu snagu u datom trenutku.
Nacini:
-primena MCU, koji bi metodom "autotuning" kroz neko vreme u primeni, "pronasao" te najpovoljnije tacke. To je najbolja ali najslozenija metoda,
- analogno, sa visekoracnom kontrolom PWM, gde bi se o unapred podesenim tackama donosila odluka prema frekvenciji generatora (citaj: broj obrtaja), a tacke bi korisnik mogao podesiti trimer potenciometrima, posle dugotrajnog posmatranja sistema i merenja snage. Odnosno, pri nekim oblastima frekvencija (sada citaj kao: brzina vetra), korisnik bi podesio korespodentni trimer na vrednost koja daje maksimum snage u toj zoni. Jednom dobro namestestena vrednost bi trajno ostala, pa bi se sledecom bavili tek kada imamo novu zonu brzine vetra. Posle izvesnog vremena bi smo dospeli u stanje gde smo podesili ceo raspon rada (sve zone), i tim bi podesavanje zauvek bilo zavrseno.
Razlika u finoci rada bi bila poput razlike izmadju karburatora i direktnog ubrizgavanja. Naime, karburator u vise tacaka stepenasto obradjuje smesu goriva, dok direktno ubrizgavanje to takodje stepenasto radi, ali u mnogo vise tacaka, pa je rezultat u celom rasponu finiji.
Dakle, slucaj sa MCU bi oslobodio korisnika dosadnog podesavanja i dao maksimum optimalnosti, dok bi analogni sistem bio nesto malo manje efikasan (optimalan), ali bi uz strpljenje za podesavanje bio znatno jednostavniji.
Kada smo vec kod jednostavnosti, na prvi pogled, jednostavnije ce izgledati PCB sa MCU, ali to sadrzi i program kog analogni sistem nema, pa sam to podrazumevao pod jednostavnoscu.
Posto nam boost vece snage "ne gine", prvo cemo njega smisliti, na takav nacin da moze biti podrzan od obe vrste upravljanja, pa cemo videti za dalje.
Posto su cene MCU stvarno veoma niske poslednjih godina, a vecina njih ima bar 10bit A/D (sto je i vise nego dovoljno za ovakav vid optimizacije), verujem da je to najbolje i najprihvatljivije resenje koje moze ponuditi jos puno dodatnih mogucnosti.
Pozdrav!