Čim ima nekretninu, nebitno da li ona vredi 2.000 evra ili 200.000 evra, taj ne može da bude socijalni slučaj. To mogu biti samo ljudi koji nemaju više nigde ništa i kojima je ta socijala poslednja slamka spasa.
Recimo ovaj pokretač teme ima neki stančić, dobio je taj ekcem na rukama zbog koga (navodno) privremeno nije sposoban za rad, i traži socijalnu pomoć. Socijalni radnik bi trebalo takve slučajeve da uputi na banku prekoputa, gde će ljubazan bankar vrlo rado da mu izađe u susret i odobri hipotekarni kredit u visini od recimo 30-50% vrednosti nekretnine, pa čovek privremeno može da živi komotno dok ne reši svoje zdravstvene probleme. Kad reši svoje probleme i bože zdravlja zaposli se, onda lepo vrati banci kredit i svi zadovoljni.
Razlicito je NJIVA, koja nije neophodna, i stan, koji je svakome realno potreban. Ako neko ne obradjuje njivu, ta njiva se "baca".
Ako neko ima samo jedan stan, koristice ga. Kao realnu potrebu u zivotu.
Pa pazi, ima dosta ljudi kojima je privatni avion realna potreba u životu... Ono, mnogo je udobnije, brže i efikasnije voziti se privatnim avionom nego u ekonomskoj klasi na redovnim linijama... Da li bi i takvom trebalo da obezbedimo socijalnu pomoć ako ostane bez primanja, a usput i da mu platimo troškove aviona jer mu je on realno potreban?
Krov nad glavom jeste potreban svakome, ali vlasništvo nad stanom nije jedini način da se obezbedi krov nad glavom. Ako mi ne veruješ, raspitaj se malo, neki ljudi su čak voljni da ti privremeno pozajme stan na korišćenje uz jednu manju mesečnu nadoknadu koja se negde naziva i kirija, odnosno renta. Platiš tom vlasniku stana par stotina evra svakog meseca i on te pusti da živiš sam u njegovom stanu. Možda ti ovo zvuči neverovatno, ali milioni ljudi u Srbiji su upravo na ovakav način sebi obezbedili krov nad glavom.
Sta da radi neko ko nije u BG-u sa 50m2? Koje ne moze ni za 40.000e da proda.
Ako ne može da proda za 40 hiljada, može za 20 hiljada. Sa tim novcem može opušteno da živi više od tri godine, da plaća kiriju, i sve ostale životne troškove dok ne nađe rešenje svog problema. Ako ni do tada ne uspe da reši svoje probleme, e onda će mu država pomoći da ne umre od gladi na ulici, jer nismo divljaci.