Ne valja ti to što unapred računaš koji ti je profit. Može svašta da se desi. Poljoprivreda ti je delatnost koja 30% zavisi od čoveka a ostalih 70% je milost i nemilost prirode.
Retko ko se obogati od nje. To se sve svodi na obrtanje para i malu akumulaciju.
Ratarstvo ti se ne isplati ako nemaš više od 10ha. Neki govore da se isplati ali ja stojim iza te činjenice da se ne isplati sa manjom površinom. Jeste da ti odradiš osnovnu obradu, platiš đubrivo, predsetvenu obradu, platiš seme, odradiš setvu, platiš hemiju, odradiš žetvu, prodaš proizvod i dobiješ te pare na gomili ali opet kada pogledaš da treba da platiš za sledeću godinu sve to i oduzmeš sve inpute od dobijene cifre, tebi u suštini jaaako mala zarada ostaje na tome. Sa svakim većim povećanjem obradivih površina tebi se ta jako mala zarada uvećava ali veoma malo. Treba ti najpre dobra mehanizacija. Mehanizacija koja te neće ostaviti u njivi ili iziskivati popravke što znači da ti treba i te mašine i traktore da održavaš što je moguće bolje da bi te to sve služilo. Stalno ulaganje u nove i kvalitetnije mašine se podrazumeva. Treba ti kvalitetno seme. Kvalitetno đubre. Poznavanje karakteristika semena. Poznavanje karakteristika đubriva i pravilan odabir. Moraš da poznaješ tipove zemljište i da na osnovu toga svoje agrotehničke mere da primeniš. Moraš da pomalo poznaješ i hemiju. Da ispoštuješ sve parametre kako bi maksimalno iskoristio hemiju. Na kraju, moraš da gledaš svakodnevno prognozu i da se spram toga organizuješ. Da gledaš svakodnevno prognozu i u samo nebo i da se moliš da sama priroda ne poništi tvoj trud i tvoje ulaganje. Moraš da budeš spreman na sve. Isplativost zavisi samo od tebe i količine tvoja samoodricanja.
Stočarstvom možeš da se baviš i ako imaš manje obradivih površina ali onda zaboravi na prodaju poljoprivredni proizvoda koje dobijaš sa njive jer sve odlazi na hranu za stoku. Tu je bitno da imaš objekte. Da imaš raznovrsnost hrane. Ne možeš npr. krave samo hraniti travom sa neke tamo livade. Moraš da daš stoci ono što u datom periodu života im treba. Na primer: nije ista hrana za male prasiće i za tovljenike. Nema "danas ću da se igram oko stoke a sutre neću". Kod krupne stoke (krava) je opšte poznato da nema vrdanja sa hranim. Ne možeš da ustaješ u 10-11-12h i da ih hraniš. Moraš ranim jutrom da ih nahraniš i napojiš. Da pomuzeš (ako su u pitanju muzare). Uveče isto moraš da ih hraniš. Nema da zaglaviš sa ekipom u kafani a krave da ližu prazne jasle. Jeste malo smešno ali pogledaj ako budeš u prilici da prisustvuješ nekoj seoskoj svadbi i li proslavi. Videćeš da određen broj ljudi odlazi oko 6h. Bili pijani ili trezni. Stoka čeka!
Stoku moraš stalno obilaziti i paziti na sitnice jer kod njih su sitnice veoma bitne. Zakasniš li, veterinar ti tu retko kada može pomoći. Pravovremeno moraš sve uočiti. Paziš da imaju adekvatnu hranu u adekvatno vreme, paziš da imaju vode, paziš ne sve fizičke promene i promene u ponašanju same stoke, redovno čišćenje objekata. Moraš biti spreman i za rat sa otkupljivačima i cenama. Isplativost zavisi samo od tebe i količine tvoja samoodricanja.
Povrtarstvo je po mišljenju mnogih jedna od najprofitabilnijih oblasti poljoprivrede ali ako dooobro zapneš i dobro se potrudiš. Ne treba ti mnogo zemlje ako se odlučiš za plasteničku proizvodnju. Za početak ti treba plastenik koji možeš i sam da napraviš ako si vičan tome. Za početak je dobro pa ako ti krene onda možeš da se širiš akumulacijom. Dok ne staneš na noge.
Za povrtarstvo kažu da je takođe i najstresnija oblast poljoprivrede. Jeste da je slično ratarstvu ali opet i dosta različito. Moraš da imaš kvalitetnu podlogu za svoje biljke. Kvalitetno seme iz koga treba da dobiješ kvalitetni sadni materijal. Dobar zalivni sistem. Kvalitetna đubriva. Poznavanje hemije je takođe bitno. Moraš da znaš po samoj boji biljke šta joj nedostaje i u kojoj količini. Moraš svakodnevno da provodiš sate i sate oko biljaka. Da poznaješ fizionomiju gajenih kultura. Klima tu igra presudan faktor. Plastenička proizvodnja ti dozvoljava da formiraš mikroklimu koja biljci odgovara. Moraš da dobro pratiš vreme i pamtiš kada si šta uradio oko biljke. Svakodnevno sitno održavanje koje najviše zamara se podrazumeva. Berba je druga etapa stresa kada ovo sve prethodno što sam pomenuo postigneš. Tu počinje stres oko plasiranja proizvoda. Proizvod moraš plasirati što pre jer se kvari. Moraš ga plasirati po ceni koja tebi odgovara. Moraš naći siguran otkup da ti ne propadne sve to što si do tada radio. Borbe sa nakupcima, pijačnim šetačima i zapitkivačima, švercerima i lopovima su svakodnevnica sa kojom moraš da se uhvatiš u koštac i kao i kod svih prethodnih oblasti poljoprivrede moraš da znaš da isplativost isključivo zavisi od tebe i količine tvoga samoodricanja.
Voćarstvo. Kao i prethodne grane iziskuje mnogo samoodricanja i truda. Za voćarstvo ti je bitno koliko imaš zemljišta u istoj meri kao što ti je bitno i kod stočarstva koliko imaš. Treba ti kvalitetno đubrenje parcele na kojoj želiš da sadiš jer posle sađenja nema više unošenja većih količina đubriva na sadnu dubinu. Znači, moraš dobro nađubriti stajnjakom, duuuboko zaorati to (rigolovati), obraditi dobro celu parcelu i poravnati. Moraš imati kvalitetne sorte i moraš voditi računa o tome kada koja sorta pristiže na branje jer nije ti isto da imaš 20 sadnica ranih voćki i 20 sadnica kasnih voćki. Sadni materijal mora biti proveren i kvalitetan. Treba tačno da znaš na koji razmak koje veće da sadiš. Dosta moraš da povedeš računa o tome. U prvih par godina nećeš imati skoro nikakav profit od toga i zato moraš biti strpljiv. Potrebna su ti ulaganja u održavanje voćaka iako one još ne rađaju. Dobro moraš da povedeš računa oko bolesti i štetočina i da pravovremeno ih zaustaviš. Orezivanje ćeš morati da naučiš a ono se dosta razlikuje od vrste do vrste i u mnogome ti zavisi količina ploda i zdravlje stabala od toga. Treba ti mehanizacija za međurednu obradu jer ne možeš da imaš voćnjak a da ti korov raste oko stabala. To zaboravi. Moraš pravovremeno da đubriš voćke. Da znaš kada i koju hemiju da preventivno ili kurativno koristiš. Ispoštuješ li više od 50% zadatih uslova, imaćeš rod za par godina. Tada ćeš morati da imaš radnu snagu koja će taj plod da bere. Dobićeš sličnu sitaciju kao i kod povrtarstva što se tiče plasmana proizvoda. Moraš ga prodati ili će u suprotnom propasti i istruliti. Ako možeš da ga preradiš i da sigurno prodaš taj proizvod onda si na konju. Dosta ulaganja, samoodricanja i gubljenja nerava. Na to ćeš morati da se navikneš. Nema štednje i škrtičarenja jer se to umnogome odražava na kvalitet i kvantitet ploda.
Hortikultura je dosta slična povrtarstvu i za nju važe isti zakoni da moraš naći tržište za svoj proizvod.
Sve ovo što sam spomenuo je neko moje skromno poznavanje te oblasti jer sam odrastao na selu pa sam imao dosta kontakta sa time. Nisam hteo da zalazim dublje u tematiku jer me mrzi da kucam.
Poljoprivreda je stresna grana jer iziskuje dosta truda, ulaganja, mnogo samoodricanja, mnogo znanja i usavršavanja koje može za nepunih sat vremena da ti anulira sama priroda svojim nepogodama. Moraš ulagati da bi ti bilo isplativo, što više to bolje. Moraš da pratiš svaku promenu i da budeš budan stalno budan i da se ne opuštaš. Stalno moraš da budeš u toku sa trendovima i inovacijama jer možeš sebi da olakšaš proizvodnju i da je poboljšaš sa mogućnošću poneke uštede. Dosta moraš da se obrazuješ i raspitaš, četvoro očiju da otvoriš i da dosta puta učiš u hodu. Što više znaš, manje si podložan neuspehu. Moraš gledati da ostvariš poznastva sa proizvođačima iz iste oblasti i da delite svoja iskustva i rešenja problema. Ne možeš ništa sam. Za sve treba radna snaga u većem broju jer vreme teče i proizvod gubi kvalitet i propada. Možeš biti nadčovek ogromne snage i neverovatne brzine ali će ti opet trebati još najmanje par ili dva ruku da bi ti izgurali do kraja. Početni kapital ti igra važnu ulogu jer njegova veličina je proporcionalna količini prepreka koje možeš u startu da preskočiš. Naučićeš se da svaštariš i da sve živo radiš samo da bi uštedeo i sebi olakšao. Stalna ulaganja u osavremenjivanje i ubrzavanje tokova proizvodnje je nezaobilazna. Zaboravi na kupovinu novog auta i korišćenje mehanizaje stare 20god. Zaboravi na jeftine varijante sadnog i semenskog materijala, jeftinu hemiju, jeftino đubrivo i jeftine delove za mehanizaciju. Zaboravi na onu izreku "sutra ću" i "ne radi mi se trenutno". Toga nema. Zaboravi na to da ćeš se u narednih 5god obogatiti jer si početnik. Možeš dobiti 100 subvencija ali opet će ti to biti samo neka sitna pomoć. Ne oslanjaj se na slatke priče koje čuješ preko tv-a. Veruj mi, nećeš moći da nabrojiš koliko si puta bio na samoj ivici propasti i bataljivanja posla. Moraš da stalno koračaš izdignuto i da imaš vere u sebe. Neće ti svaka biti rodna godina i neće svaki put biti dobra cena otkupa. Pomiri se sa tim. Izvešti se. Dobro se raspitaj pre ulaska u neku proizvodnju i dobro proceni svoje mogućnosti i kapacitete za istu. Sreća je tu jedan od presudnih faktora kod početnika i znaj da će se često dešavati da od cifre koju dobiješ prodajom svojih proizvoda kada oduzmeš ulaganje za sledeću sezonu ne dobiješ neku veliku sumu. Tvoj uspeh će zavisiti samo od količine tvoga umeća da barataš sa tom cifrom koju dobiješ oduzimanjem ulaganja od dobitka.
Samo polako i bez ikakve zurbe...
Resenje zavisi samo od perspektive gledanja na situaciju