Tanka je linija između boema i pijandure. Zapravo, boem jeste pijandura, ali osim što je pijandura, ima još neke lične vrline, i / ili je u životu nešto uspeo da uradi. Pojam BOEM se uvek vezuje samo za ljude iz sfere umetnosti: glume, estrade, pozorišta. Zatim, tu dođu i pesnici, pisci, dramaturzi, poneki slikar i tako dalje. Ljudi drugih profesija nemaju pristup boemskom klubu. Usprešan automehaničar ili pekar - lekar - apotekar nikad ne postanu boemi i uvek ostaju samo pijandure.
Boem - kako to gordo zvuči kad se pominje van kafane. A u toj istoj smrdljivoj kafani "punoj dima", u sitnim satima, taj boem je zapravo ono šta jeste - pijanac koji trabunja nešto sebi u bradu, svađa se sa svima, priča o svojim promašajima, šta je on sve mogao da bude, i grebe se za sledeću turu.
Imao sam puno prilika u životu da vidim glumce u njihovom "prirodnom okruženju" - u pozorišnom klubu - tj. internoj kafani u koju nije dozvoljen ulaz ljudi spolja, (osim ako te neko uvede). Prvo vidiš glumca, velikana pozorišta, "bard teatra", onda za jedno sat-dva vidiš boema, a kad prođe još malo vremena pokaže se pijandura u najgorem svetlu.
OTPOR blokadi ulica, OTPOR blokiranom Beogradu, OTPOR blokiranoj Srbiji