Da krenemo redom.
Citat:
Ne, ali se, kao sto si sam rekao, mogu klasifikovati na one koji su glupi i lenji i one koji to nisu.
Ne, nisam ja to rekao, nego se samo pozvao na vaše viđenje stvari: pretpostavljam da su ovi prvi Rumuni, Srbi, Španci, Grci, a ovi drugi Nemci, Holanđani, Englezi, Norvežani. Vidiš, to je čist fašizam, koji ti možeš neuspešno skrivati iza raznih parola i uvreda, ali činjenicama se jednom mora pogledati u oči.
Citat:
Ako imas problem koji neko treba da ti resi, uzmes po jednog iz obe grupe i kazes im: "slusaj, imam problem, spreman sam da se odreknem jabuke koju imam ako mi neko resi problem" nije u pitanju kosmicka nepravda kada ti pametan i vredan resi problem i zaradi jabuku.
Ako sve zavisi od pameti i sposobnosti, zašto se ti javljaš iz NYC, a ne iz Kabula? Naravno, nije u pitanju kosmička nepravda, ali kriminalizovati četvrtinu populacije u jednom društvu ili čak čitave narode i države je fašizam. Da li je neophodno da ponovim i treći put?
Citat:
Po meni, taj je i zasluzuje. A po tebi, pametan i vredan treba da resi problem i podeli jabuku sa glupim i lenjim. Da li si svestan besmisla koje zagovaras?
Ne, ti o kojima ti govoriš nisu pametni i vredni, nego autistični, samodovoljni i bezobzirni. Da budem precizniji, u datoj podeli karata oni su samo bolje iskoristili najniže ljudske porive koji čuče u svakom čoveku: strahove, strepnje i nadanja, da bi u borbi za opstanak zadržali/osvojili što bolju poziciju. Ova logika koju ti zastupaš mi liči na sledeću situaciju. Kada su poglavicu iz nekog plemena pitali o odnosima sa susedima i drugim plemenima, on im je između ostalog rekao: "Dobro je kad mi njih pobijemo i izmasakriramo, otmemo im žene i stoku,..." Na pitanje šta je loše, ista osoba odgovara: "Pa, loše je kad oni to nama urade".
Citat:
Ti kao da zivis u pecini,
Nije daleko od istine.
Citat:
nesvestan sveta u kome zivis,
Ovo je samo delimično tačno, a i to isključivo na mikronivou.
Citat:
nesvestan da je svet bogatiji nego ikada,
Dalo bi se raspravljati, ali slažemo se.
Citat:
populizovaniji nego ikada, sitiji nego ikada.
Nikada u ljudskoj istoriji nije bilo manje gladi nego danas.
Hajde da se složimo.
Citat:
Nikada u ljudskoj istoriji nije bilo manje napornog rada nego danas.
Oko ovoga se baš i ne bih složio, pojam naporan je malo obuhvatniji od teškog fizičkog rada, pa ako hoćeš i umnog naprezanja.
Citat:
Nikada u ljudskoj istoriji nije bilo manje patnje nego danas.
Ovo si se malo šalio, pretpostavljam. Osvrni se oko sebe, Irak, Avganistan, Gvantanamo, trenutno Sirija, nekad Vijetnam i Koreja.
Citat:
Nikada u ljudskoj istoriji ljudski zivot nije bio duzi nego danas.
Slažemo se.
Citat:
I juce je gore navedeno bilo istina, i sutra ce a sve zahvaljujuci zlom sistemu gde pametan i vredan svojim napornim radom ima vise od lenjog i glupog.
Da, bilo je istina i tridesetih godina prošlog veka, pa je izbio pičvajz i klanica do tada neviđena u ljudskoj istoriji. Naravno, zahvaljujući sistemu u kojem jači ugnjetava slabijeg, a bezobzirni i bahati hoće još, još i još i nikad im nije dosta. Tako si dobio koncentracione logore, Hirošimu i Nagasaki, ako već govorimo o patnji. Pretpostavljam da nema mnogo smisla ostavljati linkove ka nekim tekstovima koji čoveka teraju na razmišljanje, ali ću bez obzira na to, ponovo ostaviti
jedan. Kao što se da primetiti, veoma mnogo:) se slažem sa autorom ovog teksta: ne pobeđuju pametni i vredni, ne pobeđuju najbolji, pobeđuju najgori, gori od najgorih.
Citat:
@biciklista, ja rekoh da je to sto radis (podmetanje da je neko rekao nesto pa onda napadanje protiv toga) bezobrazluk i ja sa takvima necu diskutovati. Posto nastavljas, aj' zdravo.
Nije mi manir da ovako razgovaram sa ljudima, čak ni na forumu, ali da ti dam jedan besplatan savet. Devojčice: spusti malo taj nosić koji para oblake, smanji upotrebu prvog lica jednine(dva puta u jednoj jedinoj rečenici koja čini ceo post) i pokušaj da bar malo razviješ u smislen tekst to što ti se mota po glavi. Za početak, odgovori na pitanje, zašto skoro niko ne želi da dođe, da živi i radi u ovoj zemlji? Ne samo to, nego i oni koji su ovde odlaze/beže ka kvalitetnijoj ispaši. Nije dovoljno samo da kažeš kako smo se oko toga složili, već i da malo osvetliš uzroke te pojave. Uostalom, ti si se žalila kako nisi u stanju da nađeš dobrog radnika. Mančester ili Barselona ne mogu da nađu dovoljno dobrih igrača, a Porše i Ferari kvalitetnih inženjera. Jeste, stvarno je nestašica.
Zdra'o!
Sajo
Pre bilo kakve terapije, neophodno je dati dijagnozu. Ako nisi primetio, više od desetak strana se borimo sa time samo da postavimo dijagnozu. Što se rešenja tiče, ono je vrlo jednostavno, otvaranje novih radnih mesta. Naravno, to je lakše reći nego ostvariti, ali za početak je neophodno razbiti laži i izaći na čistinu, videti gde se zaista nalaziš. Što se tiče odnosa radnik - poslodavac, polaziš od pogrešne pretpostavke, da su jedni ovakvi, a drugi onakvi, ne: i jedni i drugi su ljudi. Međutim, ono što je bitno reći, u uslovima kakvi su trenutno, radnik je u situaciji da bude potlačen, a njegov rad iskorišćen. Niko ne poriče činjenicu da ima poslodavaca koji su fer prema svojim zaposlenima, kao što ima radnika čiji ljudski kvaliteti nisu za pohvalu. Ako se to ima u vidu, mislim da će se svi složiti, čak i kad bi nekim slučajem, jedni i drugi zamenili mesta, situacija se ne bi bitno ili čak ne bi uopšte promenila. Promenile bi se samo uloge. Čak i onaj gore monstruozan primer nam nešto govori: ljudi su stavljeni u bezizlaznu situaciju, situaciju bez mogućnosti izbora, iako nam se svakodnevno servira kako možemo da biramo. Dakle, ili će da radi, bolje reći da bude iskorišćen ili će umreti od gladi. Jak izbor, nema šta. Onaj koji se u navedenom primeru poslužio vatrenim oružjem nije hteo da pristane na to, da bude iskorišćen. Upravo tu i leži greška kada kažeš da je rad roba kao i svaka druga. Ne, nije i ne sme biti, niko ne može biti doveden u situaciju da njegov rad bude eksploatisan samo zato što nije vlasnik kapitala.
Davno je bilo, ima više od desetak godina, radio sam u jednoj firmi u kojoj je bio i jedan dečko sa hendikepom, nije bio u potpunosti gluvonem, ali sporazumeti se sa njim nije bilo baš jednostavno. Ne znam na osnovu čega, da li je zakon bio takav ili šta već, ali gazda je morao da ga primi na posao. Dečko je uglavnom radio neke kurirske poslove i u tome bio uspešan. Šta je ovde poenta? Poenta je u onome što sam već rekao: svakom čoveku bi trebalo pružiti šansu. Društvo se s pravom složilo da je i takve osobe neophodno uključiti u svet rada. Skoro sigurno je na tržištu bilo onih koji bi taj posao bolje obavljali, ali je ovim pružena šansa i čoveku koji na tržištu ne bi uopšte dobro prošao. Upravo su u tu poziciju danas stavljeni nezaposleni, ali i većina zaposlenih: prolaze samo najbolji, a većina kako ti kažeš prosečnih, o ispodrosečnima da i ne govorimo je na dnu i njihov izbor je vrlo jednostavan, ne raditi ili biti iskorišćen. U prevodu, izbor se svodi na to da biraš oblik poniženja koji ti više odgovara. Smatram da je to ne samo pogrešno, već i neljudski. Na dnu, na margini društva bi treblo da budu samo kriminalci, a mi danas vidimo da se marginalizuju i doživljavaju socijalnu isključenost sve širi slojevi stanovništva.
Da ne bi bilo zabune, za to ko je na dnu, merilo ne bi trebalo da bude visina plate ili količina dobara u vlasništvu, jer ne postoji deda mraz koji će nam dati ono što sami svojim radom nismo stvorili. Merilo bi trebalo da bude nešto drugo: koliko smo svojim radom spremni da doprinesemo čitavoj zajednici i da u njoj sebe pronađemo. Ovo možda zvuči idealistički i naivno, ali ako se ode u drugu krajnost, a trenutno smo tu negde u blizini, onda uopšte nema mesta čuđenju što radnici u ovoj zemlji zaustavljaju železnički i drumski saobraćaj, seku sebi prste, štrajkuju glađu ili kao što smo videli, uzimaju pravdu u svoje ruke.