Citat:
2012: @Odin D.
Samo nam jos civilizaciski objasni zasto bi ti kao nepusac ulazio u lokale za pusace , za koje si znao i bio upozoren da se tamo pusi, a posle se bunio kako ti smeta sto se u tom lokalu pusi.
Objasniću ti čim mi objasniš šta je to "lokal za pušače".
To bi valjda trebalo da bude neka pušionica i da na njoj velikim slovima piše "PUŠIONICA", a ne restoran, kafe, ili pivnica.
U restoran se ulazi da se jede, u kafe da se piju pića, u pivnici pivo, u bioskop da se gleda film.
Dakle ništa od toga ne služi
za pušenje, i ja kad uđem u restoran ulazim da bih ručao u čistom vazduhu, a ne udisao dim.
Da li neki grad nalazi za shodno da se u okviru gradskog područja nalazi neki odgovarajući broj pušionica - to je stvar grada.
Isto kao što je stvar grada Beograda da li će na 5 hektara u sred grada da se otvori jedan stadion za bejzbol ili 30 terena za tenis i košarku.
Stanovništvo grada odlučuje da li će da spucaju gradski prostor na bejzbol ili na nešto što im je potrebnije, zanimljivije, korisnije.
Tako je isto i sa pušionicama.
Ako stanovništvo grada smatra da im je na nekom mjestu u gradu potrebnija pušionica nego restoran, onda neka bude pušionica.
Međutim, nijedan savremeni civilizovani grad ne troši svoje gradske prostorne resurse na nešto čemu njegovi stanovnici mogu selektivno da pristupaju,
ili koje selektivno cilja baš na neku grupu, kao npr. restoran za bijelce, klupe za crnce, bazen za vlasnike šnaucera itd.
Ne kažem da je nemoguće imati tako nešto u privatnom vlasništvu, ali ako hoćeš da imaš komercijalni objekat na gradskom području onda jok.
U tom smislu, očigledno je većini stanovništva savremenih civilizovanih gradskih naselja iz nekog razloga važno da u svaki javni ugostiteljski
objekat može da uđe svako bez bojazni da će biti izložen bilo kakvoj neprijatnosti, svejedno da li je u pitanju duvanski dim, ili nešto drugo izazvano
njegovom rasom, bojom kože, naglaskom, navijačkim šalom, stilom oblačenja, frizurom...
I ja mislim da je to dobro.
Niko nije dužan da trpi ništa ni od koga i ni u kakvoj količini, pa tako ni tuđi duvanski dim oko sebe.
Umjesto da tražite način kako da ne smetate drugima, vi tražite način da drugi i dalje budu primorani da vas trpe.
Tu se ne radi ni o kakvom "pravu" na pušenje u javnom prostoru, nego prosto o dobroj volji ostalih da se odreknu svog stvarnog prava na netrovanje.
A pošto se pokazali koliko ste do sad bili solidarni sa nepušačima ("ko vas j'ebe, ako vam smeta jedite kod kuće, a ne u restoranu", ili čuvena slobina "To nije komunalni problem nego zdravstveni" - dakle, ako ti smeta duvanski dim idi kod doktora u bolnicu, pa će te oni tamo izliječiti od "smetanja duvanskog dima") - tako vam se otprilike sad i vraća.