2012 v2: U ovih nekoliko komentara odslikana je osnova raspada SFRJ sistema.
@Miroslav Jeftić
Još kad bi ti shvatio da u današnjem svetu nije problem nešto proizvesti i stvoriti, već prodati i ostvariti dovoljan prihod od te prodaje. Moj jedan daleki rođak je bio stolar,
nije baš bio dobar, ali posle rata (Drugog svetskog) ljudima je trebao nameštaj i svašta od drveta, nije bitan kvalitet, samo daj kako bilo. Tako da je taj rođak više nego solidno živeo od toga. E, kad su došle 60-te godine i kad su ljudi imali malo više para, više nije bilo dovoljno makar šta, već su hteli i da to bude i kvalitetno. Tako da su sve manje kupovali od njega i na kraju je morao da zatvori radnju, sreća pa se ubrzo penzionisao inače verovatno ne bi imao ni za najosnovnije.
@Odin D.
Pa ako je po tome, onda treba napomenuti ni da poređenje zaposlenosti onda i danas ne znači ništa, jer to nije ista "zaposlenost".
U normalnim zemljama, zaposlenost znači da imaš posao (tj. potreban si jer imaš nešto da radiš tu gdje si zaposlen), a ne da imaš samo radno mjesto iako si u principu besposlen i nepotreban ili trostruki višak na tom radnom mjestu u toj nekoj firmi.
U SFRJ, kao i danas u državnim službama u Srbiji - "zaposlenost" je značilo samo to - imaš [ne]radno mjesto.
Tako i danas imaš 3/4 nepotrebnih i besposlenih u državnim službama, negdje i toliko da nemaju dovoljno stolica za sjedenje, pa i ne dolaze na "radno" (tj. neradno) mjesto, nego ostaju kod kuće, ili se mjenjanju na smjenu ko će doći na neradno mjesto, a ko ostati kod kuće.
I ti se svi u statistici vode kao - zaposleni.
Na taj način, u svakoj soc-komunističkoj zemlji možeš da "rješiš" problem nezaposlenost preko noći.
U firmi u kojoj je radio moj otac bilo je sijaset ljudi koji čitav radni vijek apsolutno nisu radili ništa jedan jedini dan - nisu znali, nije ih interesovalo, nisu htjeli da nauče kako se rade, i onda im niko nije ni tražio, a ni dao - da čeprkaju oko nečega što ne znaju - da ne bi pokvarili mašinu, materijal i sl. I onda su uglavnom služili za to da idu po burek, jogurt, kao kuriri za viceve i sl. Pošto se, jel'te, radnik nije mogao otpustiti, jer je to bilo beutifull vreme za radnike, a ne ko ovo danas gdje surovi kapitalisti od radnika očekuju da - zamisli - radi.
Jbga onda, ako je to zaposlenost - onda slobodno možete računati da sam i ja u SFRJ imao posao od svoje 2-3 godine.
@Odin D.
Naravno da neće, a to ne bi imala ni da je ostala SFRJ i da su se narodi i narodnosti svakog prvog u mjeseca ljubili i seksali od ljubavi prije nego krenu u nove radne pobjede.
Jednostavno, bez obzira šta se dešavalo u SFRJ - ostatak svijeta je išao nekim drugim tokom, koji SFRJ nije pratila i to je to. A pošto se Srbija nalazi na istoj planeti na kojoj i ostatak svijeta, nije mogla daleko pobjeći od njega.
Da li se SFRJ raspala ili ne - svejedno bi Kina danas proizvodila LCD digitalne televizore za 150 dolara (sa sve isporukom do Srbije i masnom provizijom za Lavlju Jazbinu)
koji su 735.42 puta bolji od Ei niš kontejnera koji su radili na šamaranje.
SFRJ filozofija proizvodnje i ekonomije je ostala zabetonirana u nekom posljeratnom vremenu obnove i radnih akcija, kada je to imalo, ili bar moglo imati, nekog smisla.
Iluzija se održavala do 70-tih godina, a 80-tih - nakon što je veliki mađioničar završio svoju tačku - predstava je završena i omamljena publika je morala da se vrati u realnost.
I to sa proizvodnjom se desilo svima, ne samo SFRJ.
Izuzetak su Švabe, jer njima proizvodni pogoni izgledaju kao scenografija za snimanje SF filmova i to je jedini način da danas na zapadu imaš neku značajnu prozvodnju: ili da praviš nešto što niko drugi ne zna, ili na tehničkom nivou koji niko drugi ne može, ili za cijenu ispod koje niko drugi ne može. SFRJ nije imala šta da ponudi ni u jednom od tih segmenata.
SFRJ, ssa svojim umašćenim strojevima u steam-punk dekoru koji po industrijskom nivou pripada 40-tim godinama prošlog vijeka, i organizacijom proizvodnje iz doba oktobarskerevolucije nije imala nikakve šanse.
Sem toga, glavna motivaciona krilatica SFRJ: "Uči sine (tj. završavaj škole), da ne bi morao raditi" jasno pokazuje u kom smjeru se ta sprdnja od zemlje kretala.
Zato se valjda i govorilo da se broj doktora nauka u SFRJ opasno približavao broju nezaposlenih.
@ Odin D.
Tako da, ja uopšte ne sporim da je ovog trenutka bolje sjediti u kafani za vreme radnog vremena nego raditi za mašinom u fabrici.
Pokušavam samo da ti objasnim da je neki sutrašnji trenutak, kad stigne račun iz kafane, posljedica današnjeg sjedenja u kafani.
Isto kao što 1990. nije došla poslije 1995., nego poslije 1989., a 1989. je došla poslije 1988., a ne poslije 2008 itd...
To ti je ono što se u fizici zove vremenski kauzalitet - vreme teče unapred.
Ne mogu ljudi i postupci iz 2000-tih godina biti krivi za raspad SFRJ - to su mogli skriviti samo ljudi iz 1980-tih, 1970-tih, itd.
Tebi i Braksiju su krivi sve neki tajkuni i sl.
Međutim, 1989 - pred raspad - nije bilo nikakavih tajkuna.
Raspad sistema ste mogli da sprovedete samo vi proleteri i seljaci.
A što ste ste se onda uopšte raspadali kad vam je bilo tako dobro?
Između letenja u Dubrovnik na kafu i u strane gradove u šoping, i u egzotične zemlje na ljetovanja i zimovanja -
vi ste odabirali tzv. obustave rada, demonstracije i sl. gluposti. Pa da li ste vi bili normalni?