anon70939
Član broj: 70939 Poruke: 2823
|
Napisaću deo svog iskustva kojeg se naravno ne stidim (inače bih ćutao o tome).
Taman eto da popunim psihološku bazu jednog ovdašnjeg paćenika i progonitelja :). Da mu dam dodatnu ideju za sledeće prozivanje.
I ja sam bio dugo zavistan od igrica. I to baš jako zavistan.
Navučen na neki Travian.
Ne znam da li je tvoj brat navučen na online igrice, ili igra nešto lokalno na svom računaru i "prelazi nivoe". :)
Ali ako je zavisnost u pitanju, i s obzirom da je nezaposlen, znači da nema baš neku ludačku grafiku od par stotina eura, tako da verujem da je online igranje.
Igrao sam ga par godina, prilično aktivno (nekad vezano i tih 30h koje pominješ). Davao i novac na premium stvari.
Pokušavao sam više puta da batalim sa igranjem, ali je bilo prilično teško jer bih odjednom imao previše vremena, koje ne bih znao da iskoristim i onda bih se vratio na igranje.
U principu, bio sam zaposlen, nisam igrao dok sam na poslu, imao sam vremena za devojku, suprugu... ali sam vrlo malo spavao, i svo svoje slobodno vreme sam provodio uz igranje.
Najvise mi je smetalo sto ne napredujem u učenju, i tu me najviš pekla savest. Za tih par godina nista novo nisam naucio, misleci na IT sferu.
Takođe sam se odvojio od realnog društva, i vreme provodio za skajpom sa totalno drugim ljudima. I koliko god zvučalo čudno, to je bilo super druženje i mislim da je najveći problem zavisnosti kod tog igranja, baš to "druženje", a ne sama igra kao igra.
Danas mi nije najjasnije kako je sve to uspelo da mi se desi, jer prilično imamo samokontrole, nisam zavistan ni u čemu drugom nikada bio.
Mislim na cigare, alkohol, kladionice, droge... Ali me travian razvalio :). Besmislena igra, sa par sličica, nekoliko brojkica i to je to...
Jednostavno, bio sam predobar u tome pa sam valjda zato i uživao.
Dakle, za razliku od tvog brata, ja sam imao želju da se "izlečim" ali iz više navrata nisam uspevao.
U jednom momentu, sam uspeo nekako da obrišem account, i susreo se sa ogromnim slobodnim vremenom. Ranije sam baš zbog tog vremena se vraćao nazad igranju. Ili bih počinjao druge igre, recimo Ikariam, pa bih se navukao na to...
Ovaj put je bila taktika, da upotpunim odmah višak slobodnog vremena
U pitanju su bile duge šetnje sa suprugom, mada smo to radili i pre toga, samo što bih ja usput čačkao telefon i "slao napade" sa telefona.
Bitnija stvar je bila, počeo sam da gledam serije :).
Sećam se tada, skinuo sam Battlestar Galactica, koja ima priličan broj epizoda, tako da sam bio prilično zauzet sledećih par meseci.
Usput sam se ponovo socijalizovao, vratio svom društvu, krenuo na neke kurseve, učio neke nove stvari i slično...
Dakle, treba prvo brat da shvati da je zavistan, i da poželi da se izleči.
Kada odluči, to je već pola posla.
Posle treba da reši sve usputno što bi ga vraćalo nazad na igranje.
Dakle mora da nađe nešto što će mu zaokupiti vreme, da ne razmišlja o igranju. To mora sam da nađe, ne možeš ti umesto njega. Da li je neka devojka, planinarenje, neko učenje, ili eto skroz banalno, gledanje serija...
Mora da se odvoji skroz od tog "Skajp" ili "TeamSpeak" društva... Jer vraćanje nazad je zbog njih.
Verujem da na ovom forumu, ima puno sličnih ljudi, koji ne bi baš ovako otvoreno pričali, ali mislim da je ovo pravi forum i mesto na forumu za ovako nešto, pošto koliko god to čudno zvučalo, ta "gejmerska zavisnost" nije ni malo naivna stvar.
Meni se sve ovo dešavalo pre 6-7 godina.
|