Da ne bi bilo da je dinar arapski novac koji koriste i Srbi, evo malo Wikice:
Valutni sistem Rimskog carstva je obuhvatao kovani novac koji se zvao denarijus (množina: denari), koji se u Rimskom carstvu kovao i bio u upotrebi od oko 211. godine stare ere. To su bili mali srebrni novčići, koji su bili u upotrebi sve dok ih nisu zamenili tzv. „antonijusi”.
Naziv „dinar“ je nastao sredinom trećeg veka p. n. e. od latinske reči denarius, jer su Rimljani tako nazvali srebreni novac kojim su zamenili dotadašnji bakarni, a vredio je deset puta više od njega lat. deni znači po deset. Kasnija rimska kovanica od zlata aureus imala je vrednost od 25 denariusa. Na Istoku je naziv denarius poprimio grčki oblik denarion odnosno dinarion.
„Srpski dinar” se prvi put pominje u arhivskim dokumentima s kraja 1214. godine, u vreme Stefana Prvovenčanog (veliki župan 1196-1217, kralj 1217—1228).[2] Od tog vremena sve do pada Despotovine 1459. godine, „dinar” su kovali gotovo svi srpski vladari, i to širom teritorije srpske srednjovekovne države, u kovnicama koje su se nalazile u blizini brojnih rudnika srebra kao što su Brskovo, Rudnik, Novo Brdo, Srebrnica, Trepča i drugi, i taj novac se zvao dinar. Predstavljao je jedno od najbitnijih obeležja samostalnosti i državnosti tadašnje srpske države, u srednjem veku.
Sav srednjovekovni novac Srbije se, zbog povlačenja zlata iz opticaja – pojave karakteristične za taj period svuda u Evropi – kovao isključivo u srebru. Nakon gubitka samostalnosti srpske države, prestaje da se kuje srpski dinar.
Blago onome ko rano poludi, ceo zivot mu u veselju prodje
Nikad više u Dotmarket