Citat:
bojan_bozovic:
@rmilic
Nije li problem bio u Srbiji sto se previse "oslanjala" na Rusiju? Pa Bugari su u oba svetska rata bili na strani Nemacke, I mnogo su jeftinije prosli od nas I po broju zrtava, I po ukupnom materijalnom razaranju. Problem je mozda u nama? (isti ti Bugari ratovali su u 19. veku kao I Crnogorci na strani Rusa u Krimskom ratu, dok Srbi nisu).
A za WWI Centralne sile nisu bile spremne za rat - to govore Jitland I Marna, jer nisu uspeli da probiju blokadu severnog mora od strane britanske flote, ni kopnom (osvajanjem francuskih luka na Atlantiku) ni pomorskom silom, sto je I uzrokovalo kraj rata u 1918. I pored njihove pobede na istoku. Silama Antante je bilo bitno da isprovociraju rat - preko srpskih ledja.
Ako cemo iskreno, ni Hitlerova Nemacka nije bila spremna za rat 1939. NIti je teoretski mogla da dobije rat protiv SAD nakon sto su svi nuklearni fizicari iz Nemacke (koja je dotad naucno bila velesila) kao Jevreji morali da beze U SAD.
Ako budem iskren, možda ćeš moj odgovor shvatiti pogrešno?
Mislim da ne shvataš šta znači reč obraz i čast?
Lično, bilo bi me sramota da bilo koga upoređujem sa Bugarima! Teško da će se naći konkurencija u dvoličnosti koju oni imaju (možda Hrvati).
Mišljenje je zasnovano na istorijskim činjenicama!
Što se tiče Rusije, Car je dao podršku Srbiji ali, na žalost, desilo se što se desilo.
U WWII, nema reči o takvoj podršci jer Rusija nije postojala. Postojao je SSSR koji nije bio dobronameran prema tadašnjoj Jugoslaviji jer je kralj Aleksandar prihvatio najveći broj izbeglica.
Ako živiš u Beogradu, pročitaj šta piše na spomeniku Caru Nikolaju II a možeš otići i do novog groblja, do dela koji pripada ruskim izbeglicama. To je sve bila intelektualna elita. Pa ceo stari Beograd je obnovljen posle WWI uz pomoć ruskih arhitekata.
Verovatno si čuo za pakt, koji je potpisala Jugoslovenska vlada sa Nemačkom i o demonstracijama koje su plod engleskih obaveštajnih službi.
Daljnja sudbina Balkana određena je na prilično mizeran način (prema pisanju Čerčila u svojim memoarima):
"Kada mi se učinilo da je nastupio pogodan trenutak, rekao sam Staljinu:- Sredimo naše poslove na Balkanu. Vaše armije su u Rumuniji i Bugarskoj. Mi imamo tamo interese, misije i agente. Ne postupajmo tako sitničavo jedan protiv drugog. Šta biste kazali na to ako biste vi imali u Rumuniji devedeset odsto uticaja, a mi u Grčkoj devedeset odsto, dok bi se u pogledu Jugoslavije mogli dogovoriti na pola-pola?Dok su me prevodili, napisao sam na pola tabaka hartije sledeće - Rumunija: Rusija 90%, ostali 10%. Bugarska: Rusija 75%, ostali 25%. Grčka: Velika Britanija (u sporazumu sa SAD) 90%, Rusija 10%. Jugoslavija: 50% - 50%. Mađarska: 50% - 50%. Doturio sam ovo preko stola Staljinu, koji je u međuvremenu saslušao prevod. Nastao je kratak tajac. Zatim je Staljin uzeo plavu olovku, stavio veliki paraf i vratio mi hartiju. Sve to nije trajalo duže nego što je meni bilo potrebno da to napišem... Tada je nastao duži tajac. Olovkom ispisana hartija je ležala na sredini stola. Konačno sam rekao:- Zar nema nečeg ciničnog u tome ako bude izgledalo da smo ta pitanja, koja se tiču sudbine miliona ljudi, rešili tako olako? Spalimo tu hartiju.- Ne, samo je zadržite - rekao je Staljin".
Tito je sve do svoje smrti uspešno održavao taj fifti-fifti zapadno-istočni konsenzus za Jugoslaviju. Vinston nije voleo Staljina i boljševike, Josif nije voleo Čerčila i buržoaziju, ali su imperijalno hladno podelili planetu.
Zato, pisati tek tako, bilo bi bolje ovo ili ono, ne pije vodu ako veliki mogu na ovaj način odrediti daljnju sudbinu malih naroda.