I ja sam probirljiv, da se ne lažemo. Da se ne ponavljam što se tiče slike. Rekao sam joj da nemam Fejsbuk profil ( kao što ga stvarno i nemam ), da nemam profil ni na jednoj društvenoj mreži, ne volim da se slikam, tako da nemam puno slika iz života, možda 5,6 u digitalnom obliku, poslao sam joj par, rtažila je još, dobila selfie sa vunenom kapom (

), i poziv da izabere grad u koji hoće da dođe, ja sve plaćam, avionsku kartu, hotel, večere, na njoj je samo da pita u firmi za 10'tak dana godišnjeg. Ona bira gde hoće da dođe, da li hoće u Evropu, u Aziju, u Indiju ( loži se na Indiju ). Rekoh, da mi to skratimo, da se ne maltretiram oko vađenja američke vize i tog ponižavanja kod tih smradova, izaberi ti lepo gde hoćeš, ja ti šaljem kartu, dolazim i kreće akcija, da vidimo jesmo li jedno za drugo ili nismo. Da ti ne trošim dragoceno vreme, jer si ti velika faca u banci ( nisam hteo da joj kažem, jer ćurkice imaš 42 godine, i svaki mesec ti je važan ), i da se mesecima ne dopisujemo.. da vidimo da li će to u realnom svetu da klikne ili neće, da li će hemija da proradi ili ne, i da znamo na čemu smo. Eh da, u februaru joj je bio 42. rođendan i tu ja pronađem preko belih strana njenu tačnu adresu, i pošaljem joj buket crvenih ruža preko nekog američkog servisa za kućnu dostavu. Pazi sad... tu se ona našla uvređenom, jer, kako joj ja šaljem tako aranžiran buket, a nismo u ljubavnoj vezi. Tu ja otprilike provalim, da se radi o jednom sterilnom američkom skotiću, ali rekoh, 'ajde da sačekam sa donošenjem preranih zaključaka, drugačije je kada se uživo upoznamo. Itd, itd... uglavnom, imam jako loša iskustva sa tim ženama od 40 godina, tako da sam se preorijentisao na ove ispod i oko 30. To je prava stvar!