Citat:
Pa ako neko za Stabiu nije čuo od učitelja, sumnjam da je mogao čuti od željezničara ili seljaka. Ili ti možda misliš da jeste?
Očigledno da jeste, pa i sam si čuo. Od železničara i seljaka.
Citat:
Imaš problem, opet nisi shvatio suštinu moje poruke.
Nemam ja problem sa suštinom tvoje poruke već ti koji ne umeš da preneseš suštinu. Ili umeš, a da ni sam nisi toga svestan, a suština je to što pričam: ne stavljaj železničare i seljake apriori među neobrazovane. O Stabiji i Herkulanumu se može čuti, pročitati i naučiti i mimo škole, a neki to nauče (i zapamte) i u školi.
Citat:
A ti bi kao očekivao da je čovjek sa završena četiri razreda odnovne škole čuo za Stabiu?
Ne bih očekivao ali ne bi me ni iznenadilo, bar ne na taj način kao što je tebe. Šta hoću da kažem? Ti bi verovatno očekivao da neki profesor, visokoškolovani (PAZI! Ne visoko
obrazovani!) stručnjak humanističkih nauka, nastavnik u školi ili novinar zna gde je i po čemu je poznata Stabija. Nećeš verovati koliko malo ih to zna! Sa druge strane, jedan mašiski inžinjer, stručnjak za termodinamiku, dva sata mi je pričao o istoriji i značaju religijskih lokaliteta na Bliskom istoku, o istoriji sve tri avramske religije i o sličnostima i razlikama. A prodavac jabuka na pijaci me je ispravio kada sam u razgovoru pomenuo da sada mnogo manje radim nešto što sam kao mlađi radio više. Kaže "mnogo
ređe radiš ono što si nekada radio
češće".
Ljudi nisu zanimanja. Džek London nije imao nikakvo formalno obrazovanje, radio je između ostaog kao kopač, mornar i vojnik. Takvih primera je mnogo, ali se možda ne srećemo sa njima jer nam je krug ljudi sa kojima se družimo ograničen na kolege sa posla i drugare sličnog obrazovnog i socijalnog profila.