Mnogi spominju NL kao primer kako ne treba raditi. Svedjani su tu negde u slicnom rangu.
Medjutim za NL nije toliko poznato da je aktivna eutanazija ovde legalizovana. Takodje je svest naroda potpuno drugacija od svega drugog na svetu. Pogotovo je velika razlika sa juznom hemisferom u nekim pogledima.
Tako na primer dosta ljudi ovde su potpisali da ne zele 'herojske mere' u spasavanju zivota. To nije dokument koji se potpise tek tako, vec to zapocinju ljudi da rade u 40-tim/50-tim godinama, prate ih lekari, psihijatri - pa tek nakon nekog vremena im odobre taj papir (neko vreme je 10+ godina).
U NL je oko 75% ljudi kojima su bili potrebni respiratori odbilo to. Ovako nesto je nepojmljivo u recimo Italiji ili Spaniji. Tamo se ocekuje da se covek prikljuci na sve aparate koje medicina i tehnika imaju, pa ako treba da bude biljka godinama. A to ni jedan zdravstveni sistem ne moze da izdrzi kada ih je puno u istom trenutku kao sto je to slucaj sada. Zna se da pacijent ima prethodne teske bolesti, da su sanse za izlecenjem manje od 1% - ali mora na aparate, mora 6 zdravstvenih radnika oko njega, mora da se sve zaustavi, da se sve unisti, da nema cene da se pokusa spasiti taj zivot. Bilo bi zanimljivo naci statistiku koliko se pacijenata od 70+ godina koji su bili na respiratorima izvuklo od virusa, a vreme ce pokazati za koliko im se produzio zivot tim merama. Kao i koliko im je od kvaliteta zivota ostalo nakon respiratora. Na primer, da li su pre toga mogli sami o sebi da se brinu, a da im sada treba polovicna ili puna pomoc za svakodnevne stvari (oblacanje, hranjenje i slicno).
Slazem se sa onima koji povlace kartu ekonomije ovde. I ja mislim da ce to prevagnuti i to relativno brzo, u narednih mesec dana max. Koliko god hladno zvucalo, nije realno da radi pokusaja spasavanja ljudi od 80/90 godina 'ubijes' sve ostalo. Sta bi sa onim da na mladima svet ostaje? Na ovaj nacin nema vise sveta za mlade. Sve ce da ubiju. Takodje sto je amaama rekao, mere protiv virusa ce ubiti vise ljudi nego sam virus. U Italiji vec pocele kradje po supermarketima ljudi ostali bez para. EU ne da novac Italiji (sa pravom, kakva je to drzava da tri nedelje nemaju rezerve novca?). Ovo ce biti samo sve gore sto duze bude ovo trajalo.
Problem je naravno da je jako tesko, za mnoge i nemoguce da donesu racionalnu odluku. Opet naglasavam, pogotovo na jugu, Italija, Spanija pa i Srbija. Tamo ne postoji svest da ljudi umiru i da je ponekada bolje pustiti nekoga dostojanstveno da napusti ovaj svet, nego li preduzimati sve moguce mere. A najzanimljivije mi je da to ljudi rade iz apsolutne i neogranicene sebicnosti. Deca ne zele da puste roditelje jer deci to ne odgovara i gotovo nikada ne uzimaju u obzir sta roditelji zele niti sta bi za roditelje bilo bolje. Ne mogu da se pomire sa time, pa ce radije da muce, maltretiraju i zlostavljaju roditelje. Mada i matorci u tim zemljama nisu spremni na to.
U svakom slucaju NL je eto specificna po tome. Cak onako iz prikrajka lekari sve vise spominju tu opciju. U smislu, kada dodje do toga da pacijent mora na respirator, da se razgovara sa lekarom i sa porodicom da li je to najbolji tretman, kakve su sanse za izlecenjem, kvalitet zivota i slicno. Ovo ce zvucati vrlo vrlo grubo, ali ako imas kola u koja treba uloziti 3 x novu vrednost automobili da bi isti mozda opet radio, retko ko ce to da uradi. Ljudski zivot je drugo, naravno - ali je logika ista.
Ja takodje razmisljam o gore navedenom procesu za dobijanje tog papira. Sta mi vredi zivot kada ne mogu da obrisem svoje dupe, kada drugi mora da me hrani, kada proklinjem svako jutro sto sam se ziv probudio i kad sam na teretu svojim najmilijima? Jos ako sam imao ispunjen zivot, doziveo da vidim i decu i unuke, ako nisam ostao gladan ni zeljan nekih stvari...
Cisto da se ogranicim, sve ovo navedeno vazi samo i iskljucivo u slucaju da se unapred zna kakav ce ishod biti prikljucivanja pacijenta na respirator i ulozenih mera. Ne pricam o mladjim ljudima cije je telo jednostavno teze pogodjeno virusom i koji imaju izuzetne sanse za totalnim oporavkom i nastavkom kvalitetnog zivota jos 50+ godina. Ali takvih po statistici skoro i da nema na aparatima...
Medjutim za NL nije toliko poznato da je aktivna eutanazija ovde legalizovana. Takodje je svest naroda potpuno drugacija od svega drugog na svetu. Pogotovo je velika razlika sa juznom hemisferom u nekim pogledima.
Tako na primer dosta ljudi ovde su potpisali da ne zele 'herojske mere' u spasavanju zivota. To nije dokument koji se potpise tek tako, vec to zapocinju ljudi da rade u 40-tim/50-tim godinama, prate ih lekari, psihijatri - pa tek nakon nekog vremena im odobre taj papir (neko vreme je 10+ godina).
U NL je oko 75% ljudi kojima su bili potrebni respiratori odbilo to. Ovako nesto je nepojmljivo u recimo Italiji ili Spaniji. Tamo se ocekuje da se covek prikljuci na sve aparate koje medicina i tehnika imaju, pa ako treba da bude biljka godinama. A to ni jedan zdravstveni sistem ne moze da izdrzi kada ih je puno u istom trenutku kao sto je to slucaj sada. Zna se da pacijent ima prethodne teske bolesti, da su sanse za izlecenjem manje od 1% - ali mora na aparate, mora 6 zdravstvenih radnika oko njega, mora da se sve zaustavi, da se sve unisti, da nema cene da se pokusa spasiti taj zivot. Bilo bi zanimljivo naci statistiku koliko se pacijenata od 70+ godina koji su bili na respiratorima izvuklo od virusa, a vreme ce pokazati za koliko im se produzio zivot tim merama. Kao i koliko im je od kvaliteta zivota ostalo nakon respiratora. Na primer, da li su pre toga mogli sami o sebi da se brinu, a da im sada treba polovicna ili puna pomoc za svakodnevne stvari (oblacanje, hranjenje i slicno).
Slazem se sa onima koji povlace kartu ekonomije ovde. I ja mislim da ce to prevagnuti i to relativno brzo, u narednih mesec dana max. Koliko god hladno zvucalo, nije realno da radi pokusaja spasavanja ljudi od 80/90 godina 'ubijes' sve ostalo. Sta bi sa onim da na mladima svet ostaje? Na ovaj nacin nema vise sveta za mlade. Sve ce da ubiju. Takodje sto je amaama rekao, mere protiv virusa ce ubiti vise ljudi nego sam virus. U Italiji vec pocele kradje po supermarketima ljudi ostali bez para. EU ne da novac Italiji (sa pravom, kakva je to drzava da tri nedelje nemaju rezerve novca?). Ovo ce biti samo sve gore sto duze bude ovo trajalo.
Problem je naravno da je jako tesko, za mnoge i nemoguce da donesu racionalnu odluku. Opet naglasavam, pogotovo na jugu, Italija, Spanija pa i Srbija. Tamo ne postoji svest da ljudi umiru i da je ponekada bolje pustiti nekoga dostojanstveno da napusti ovaj svet, nego li preduzimati sve moguce mere. A najzanimljivije mi je da to ljudi rade iz apsolutne i neogranicene sebicnosti. Deca ne zele da puste roditelje jer deci to ne odgovara i gotovo nikada ne uzimaju u obzir sta roditelji zele niti sta bi za roditelje bilo bolje. Ne mogu da se pomire sa time, pa ce radije da muce, maltretiraju i zlostavljaju roditelje. Mada i matorci u tim zemljama nisu spremni na to.
U svakom slucaju NL je eto specificna po tome. Cak onako iz prikrajka lekari sve vise spominju tu opciju. U smislu, kada dodje do toga da pacijent mora na respirator, da se razgovara sa lekarom i sa porodicom da li je to najbolji tretman, kakve su sanse za izlecenjem, kvalitet zivota i slicno. Ovo ce zvucati vrlo vrlo grubo, ali ako imas kola u koja treba uloziti 3 x novu vrednost automobili da bi isti mozda opet radio, retko ko ce to da uradi. Ljudski zivot je drugo, naravno - ali je logika ista.
Ja takodje razmisljam o gore navedenom procesu za dobijanje tog papira. Sta mi vredi zivot kada ne mogu da obrisem svoje dupe, kada drugi mora da me hrani, kada proklinjem svako jutro sto sam se ziv probudio i kad sam na teretu svojim najmilijima? Jos ako sam imao ispunjen zivot, doziveo da vidim i decu i unuke, ako nisam ostao gladan ni zeljan nekih stvari...
Cisto da se ogranicim, sve ovo navedeno vazi samo i iskljucivo u slucaju da se unapred zna kakav ce ishod biti prikljucivanja pacijenta na respirator i ulozenih mera. Ne pricam o mladjim ljudima cije je telo jednostavno teze pogodjeno virusom i koji imaju izuzetne sanse za totalnim oporavkom i nastavkom kvalitetnog zivota jos 50+ godina. Ali takvih po statistici skoro i da nema na aparatima...
