Svetlost je energija. Svetlo čine fotomi a to su čestice energije, energija nije materija i kada fotom udariu česticu u vazduhu koja je materija on prođe kroz nju. Kada osvetlim ruku baterijskom lampom svetlost je crvena. Nebo je nekad crveno, a nekad plavo. Trebalo bi da je uvek crveno.
Ni na čemu. Jednostavno pogledao sam u nebo i vidim plavo, onda se zapitam zašto? Svetlost se kreće pravolinijski i bele je boje, zašto je onda nebo plavo?
@nkrkovic
Bravo +1! To i ja sve vreme pričam. Na slici sa Wikipedije lepo se vidi da je nebo crvenkaste boje. Nisam pročitao ceo tekst, ali vidim da je Relja došao do istog zaključka kao i ja.
@Living
Ne postoji? A ovaj članak sa Wikipedije?
Citat:
Bela svetlost sastavljena je od kontinuiranog niza svih boja vidljivog spektra. U praksi pod bojom nekog tela možemo smatrati boju koje telo reflektuje kada je osvetljeno belom svetlošću, tj. telo će biti obojeno nekom bojom ako mu površina apsorbuje belu svetlost samo na određenom talasnom području. Boja dakle zavisi od frekvencije reflektiranog zračenja.
Ja godinama već gledam u nebo i Sunce i u početku mi je izgledalo kao da je nebo plavo, a Sunce žuto. Međutim, što duže gledam u Sunce to više shvatam da nebo uopšte nije plavo. Što se tiče Sunca, mislim da i ono uopšte nije žuto. Da nije neba bilo bi belo.
Postoji i crno svetlo. Njega emituju crne rupe u kosmosu. Cren rupe privlače svo svetlo, pretvaraju ga u crno svetlo i tako ga emituju. Zato je ceo kosmos crne boje.
Našao sa diskusiju staru 10 godina koja liči na ovu (pre nego što sam pokrenuo temu), pa rekoh da vidim da li se nešto promenilo. Zaključak je da je broj učesnika opao, ali da se poboljšao kvalitet diskusije. Originalnu diskusiju možete naći u
Beležnici.