Citat:
B3R1:
Ona je fotkala ekran laptopa i nije joj ni na kraju rodjene pameti bilo da gleda u URL field u browseru, jer to ni ljudi iz struke cesto ne gledaju. Da je taj sastanak bio nesto iole vazniji sto zahteva maksimalnu paznju, ona ne bi bas imala vremena da se zeza po drustvenim mrezama. Uostalom, u pozadini se cuje smeh prisutnih. Sta mislis, da su pricali o bilo cemu vaznom, da li bi se bas tako slatko smejali?
Ma hajte molim vas, ko još mobilnim slika ekran laptopa?
A ako je ovo drugo tačno, onda ono iz tvog prvog posta nije vest, jer nije upao na sikret sastanak, nego na sastanak šaljivog karaktera.
Citat:
A i kako bi bila, kada je sve hladno, robotizovano i automatizovano. U takvom okruzenju i sam postajes robot. Ne razmisljas. Radis automatski. Kao onaj Pavlovljev ker, koji balavi kada mu se upali svetlo. A i kako bi drugacije, kad zivis u uredjenom drustvu gde ti je svaki dan N isti kao i dan N-1 i tako rekurzivno unazad. Gde svakog ponedeljka cujes pitanje "how was your weekend", a svakog petka "what are your plans for the weekend" - pri cemu za svako od tih pitanja postoje citave knjige i naucni radovi na temu kako treba politicki korektno odgovarati na njih da bi ti bio garantovan napredak u sluzbi ... bljak ... fuj ... pu ... odvratno! Mrzim taj ljigavi, slihtavi, prazni i besmisleni smalltalk !!!
Šta na sve to kaže tvoja psihijatrica?
Mslm radio sam i ja u korporativ business firmi, pa nisam interakcije tako tragično shvatao, kad naiđe šef našmrkan od kokaina zaprečim prolaz, i postavim najgluplja pitanja kojih mogu da se setim u tom trenutku, dok uspe da se izvuče i pobegne, zaboravi mene da pita šta uopšte radim, i zašto ne radim ni ono što bi trebalo. Mnogo dobar smalltalk. I još ti je važno da nosiš neke papire u rukama, ako te ipak pitaju šta radiš, kažeš: Nosim ove papire.
Nemoj da pricas?