1) Pravila fakulteta – Mnogi univerziteti nemaju praksu snimanja internih sastanaka ili plenuma, bilo zbog zaštite privatnosti učesnika, bilo zato što ne žele da diskusije budu javno dostupne.
2) Strah od posledica – Studenti koji učestvuju u plenumu možda ne žele da budu javno identifikovani, jer bi to moglo dovesti do pritisaka od strane fakultetske uprave, policije ili drugih institucija.
3) Mogućnost zloupotrebe – Snimci bi mogli biti montirani, pogotovo u vreme AI, pogrešno interpretirani ili korišćeni za diskreditaciju učesnika i samih protesta.
4) Unutrašnja dinamika protesta – Organizatori plenuma mogu smatrati da je važno zadržati diskusije unutar studentske zajednice i ne izlagati ih spoljnim uticajima, uključujući medije i državne organe.
Pogotovo u Srbistanu gde vlast često koristi snimke da bi identifikovala i targetirala aktiviste. Zbog toga se i razvija kultura ne-ostavljanja digitalnih tragova kako bi zaštitili učesnike.
Nevernih toma će uvek biti, a jedan veliki plus ove generacije, što ne haje mnogo za mišljenje nekih tamo matorih skeptika koji su i doveli do ovoga.
@Java - Bora nema strpljenja za odgovaranje tebi, jer ga je Draganče izmorio, ali ja sam malo tvrđi orah, pa sam ti ovde odgovorio neko moje viđenje.
Uporedio sam to i sa firmama i sa sastancima po firmama.