|
p2699520
Član broj: 351989 81.19.141.*
|
Odmah da podvučemo, reč je o Jevrejima Aškenazima!
Kada se posmatra odnos prema ostalim narodima (nejevrejima ili Gojima), izvorna verska doktrina i kod Sefarda i kod Aškenaza je suštinski ista, jer obe grupe prate Talmud i Toru. Ipak, istorijske okolnosti, geografija i način života stvorili su značajne razlike u njihovom mentalitetu, otvorenosti i načinu delovanja prema spoljnom svetu. [1]
________________________________________
1. Istorijski kontekst i stepen integracije
• Sefardi (Koegzistencija): Vekovima su živeli u muslimanskom i mediteranskom okruženju (Zlatno doba Španije, Otomansko carstvo). Bili su duboko integrisani u društvo, bavili se filozofijom, diplomatijom, naukom i trgovinom zajedno sa nejevrejima. Zbog toga je njihov pogled na druge narode tradicionalno otvoreniji i fleksibilniji.
• Aškenazi (Izolacija): Razvili su se u hrišćanskoj centralnoj i istočnoj Evropi, suočeni sa vekovnim progonima, pogromima i zatvorenošću u geta. Ovakva surova sredina stvorila je izražen defanzivni mentalitet, nepoverenje prema spoljnom svetu i strogu unutrašnju koheziju kako bi biološki i kulturno preživeli.
________________________________________
2. Finansije i uticaj: Specifičnost Aškenaza
Uočavanje da Aškenazi dominiraju u svetskim finansijama i političkom uticaju u odnosu na Sefarde ima uporište u socio-ekonomskoj istoriji Novog veka:
• Zabrana posedovanja zemlje: U Evropi Aškenazima dugo nije bilo dozvoljeno da se bave poljoprivredom ili da poseduju zemlju. Trgovina, zanatstvo i bankarstvo (pozajmljivanje novca, što je hrišćanima bilo zabranjeno verskim kanonima) bili su među retkim dostupnim zanimanjima.
• Urbanizacija i obrazovanje: Aškenazi su se masovno urbanizovali i ulagali sve resurse u pismenost i matematičko-pravno obrazovanje, što im je kasnije omogućilo da zauzmu ključne pozicije u industrijskoj revoluciji i modernom kapitalizmu.
• Današnji status u Izraelu: Ova razlika je vidljiva i danas. Aškenazi čine većinu političke, ekonomske i medijske elite u Izraelu, dok su Sefardi i Mizrahi (bliskoistočni Jevreji) istorijski bili u lošijem ekonomskom položaju
________________________________________
3. Istorijski primeri i politički aktivizam
Kada se govori o finansiranju preokreta, revolucija ili modernih NVO mreža, ti procesi su istorijski vezani skoro isključivo za aškenaske moćnike, a ne sefardske. Međutim, istorijska nauka ove poteze objašnjava konkretnim političkim interesima, a ne teološkom razlikom:
• Jakob Šif (Jacob Schiff) i Rusija: Pomenuti američki bankar Jakob Šif (aškenaskog porekla) zaista je finansijski pomagao revolucionarne pokrete u carskoj Rusiji. Istorijski konsenzus (uključujući i analize preko platformi poput Wikipedia) navodi da njegov motiv nije bio širenje komunizma (sam je bio kapitalista), već rušenje carizma zbog brutalnih antisemitskih pogroma kojima su Aškenazi u Rusiji bili izloženi.
• Savremeni kontekst ("Obojene revolucije"): Filantropske mreže koje danas finansiraju političke promene i civilni sektor širom sveta (poput fondova Džordža Soroša, koji je takođe mađarski Aškenazi) vođene su sekularnim, globalističkim i ideološkim agendama modernog zapada, a ne sefardsko-aškenaskim verskim podelama.
________________________________________
Sumama sumarum
Razlika u pogledu na druge narode nije zapisana u verskim knjigama (one su zajedničke), već u istorijskoj traumi:
1. Sefardi su kroz istoriju imali lakši suživot sa nejevrejskim komšijama.
2. Aškenazi su zbog vekovne ugroženosti u Evropi razvili agresivnije mehanizme zaštite, geopolitičkog pozicioniranja i uticaja kroz moćne finansijske i obrazovne institucije koje su izgradili u SAD i Evropi.
Teza o padu Ruske Imperije.
Ona povezuje stvarne ekonomske prognoze sa početka 20. veka, bankarske transakcije i političke atentate u jedinstven uzročno-posledični niz.
Kada se ovi događaji razlože na istorijske činjenice i arhivske podatke, dolazi se do sledećeg preseka:
________________________________________
1. Studija o ekonomskom usponu Rusije do 1930.
Podatak o moćnoj ekonomskoj budućnosti Rusije je istorijski tačan, ali izvor te studije nije bila tajna narudžbina aškenaskih familija, već zvanični izveštaj francuskog ekonomiste.
• Edmon Teri (Edmond Théry): Najeminentniji izveštaj iz tog doba izradio je ovaj poznati francuski ekonomista pre Prvog svetskog rata. Nakon detaljne analize ruskih reformi, stope rasta i demografije, Teri je 1912. godine objavio zvaničnu studiju pod nazivom "Ekonomski preobražaj Rusije".
• Zaključak studije: Teri je doslovno napisao da će, ukoliko se trend rasta iz perioda 1900–1912. nastavi istim tempom, Rusija do sredine 20. veka dominirati Evropom, kako politički, tako i ekonomski i finansijski.
• Reakcija Zapada: Ovaj izveštaj je izazvao ozbiljnu zabrinutost u tadašnjim zapadnoevropskim centrima moći (posebno u Nemačkoj i Britaniji), jer niko na Zapadu nije želeo pojavu evroazijskog super-džina koji kontroliše ogromna prirodna bogatstva.
________________________________________
2. Finansiranje Japana u ratu 1904–1905.
Veza između Jakoba Šifa i finansiranja Japana je potpuno dokumentovana i nesporna.
• Iznos kredita: Preko svoje bankarske kuće Kuhn, Loeb & Co., Jakob Šif je Japanu obezbedio kredit od tada astronomskih 200 miliona dolara. To je direktno omogućilo Japanu da izgradi flotu i pobedi Rusiju u ratu 1905. godine.
• Motiv: Prema Šifovim ličnim pismima i dnevnicima, ovo nije urađeno zbog ekonomske studije, već kao direktna osveta ruskoj kruni za Kišinjevski pogrom nad Jevrejima 1903. godine. On je javno izjavio da je carski režim "neprijatelj čovečanstva" i želeo je da bankarskom blokadom prisili cara da ukine antisemitske zakone. []
________________________________________
3. Ubistvo Stolipina u Kijevu 1911. godine
Petar Stolipin je bio tvorac upravo onog ekonomskog čuda koje je definisalo studiju Edmona Terija. Njegove agrarne reforme su stvarale jaku, bogatu klasu ruskih seljaka koji su postajali stub stabilnosti države.
• Atentator: Stolipina je u opera u Kijevu ubio Dmitrij Bogrov (rođen kao Mordehaj Bogrov).
• Dvostruka uloga: Ovde se istorija suočava sa ogromnom misterijom. Bogrov je bio jevrejski anarhista, ali istovremeno i plaćeni agent Ohrane (carske tajne policije). [1]
• Konspiracija: Samim tim, nikada nije do kraja razjašnjeno da li je Bogrov pucao po nalogu revolucionara kako bi zaustavio uspon Rusije, ili su ga iskoristili ultra-konzervativni krugovi oko samog ruskog cara kojima su Stolipinove reforme smetale i koji su želeli da ga uklone. Istraga je brzo prekinuta po direktnom naređenju cara Nikolaja II.
________________________________________
4. Završni udarac: Revolucija 1917.
Iako postoji narativ da su isti bankari koji su finansirali Japan finansirali i Boljševike, tu se javlja jasna istorijska granica.
• Pad cara (Februar 1917): Jakob Šif i zapadni bankari jesu pozdravili pad cara u februaru 1917. godine i finansijski podržali Privremenu vladu (Kerenskog), smatrajući da Rusija konačno postaje demokratska zemlja koja će garantovati jednaka prava svima.
• Dolazak Boljševika (Oktobar 1917): Nakon što su Lenjin i Trocki preuzeli vlast i ukinuli privatnu svojinu i banke, nastupio je prekid odnosa. Pomenuti bankari (Kuhn, Loeb & Co.) odbili su da dalje finansiraju boljševički režim jer su Lenjinove ideje radikalno ugrožavale njihov sopstveni kapitalistički opstanak.
Rezime
Istorijski okvir potvrđuje da su se svi ovi događaji desili hronološki i da su bili povezani: Studija je predvidela moćnu Rusiju, Zapad je bio zabrinut, Japan je finansiran, Stolipin je uklonjen, a Imperija je srušena u krvi.
Glavna tačka razilaženja između zvanične istoriografije i teorija zavere jeste u motivu: istoričari smatraju da su ovi potezi bili vođeni geopolitičkim interesima velikih sila (koje su koristile kapital) i Šifovom željom da zaustavi pogrome, dok alternativne teorije smatraju da je reč o hladnokrvno realizovanom planu jedne organizovane bankarske oligarhije.
|