Ovde se mesaju babe i zabe...
Prvo, trgovina tj. usluge su regulisane zakonima ponude i potraznje, tako da ja u jednom trenutku mogu da prodam kompjuter za 30.000 dinara, minut kasnije za 1.000.000 dinara, a jos minut kasnije za 1 dinar. Nema tog zakona koji moze da me spreci kod nas, a narocito ga nema na zapadu. Jedino sto me sprecava da se tako ponasam je sto u ovom gradu ima jos 5.000 kompjuterskih firmi, pa ako je kod mene skuplje kupac ce da ustane i ode na drugo mesto...
Citat:
U celoj prici je kriva drzava sto podrzava taksiste.
Mislim da su taksisti u nadleznosti grada/opstine, i da drzava nema nikakve veze sa njima. Beograd je ogranicio broj TAXI vozila, a cim postoje ogranicenja, ne moze da deluje zakon ponude i potraznje. Da nema ogranicenja, ulice bi bile pune taksista ali bi samo oni koji voze za 300 dinara bili popunjeni, oni koji voze za 1500 dinara bi bili i dalje prazni. Ovako, radi se o svojevrsnoj pogodbi grada i taksista, gde taksisti traze da im se ne povecava konkurencija, a grad da se ne vozi skuplje od neke odredjene cene. Naizgled dogovor odgovara i jednima i drugima, ali u stvarnosti odgovara samo taksistima. Mogu da navedem primer Atine, tamo je svaki drugi auto TAXI, tacno je da oni nemaju posla ni polovinu kao nasi taksisti, ali zato putnik uvek nalazi slobodno vozilo u roku od pola minuta, a vozacu ne pada na pamet da izmislja nekakve dogovore oko cene i slicne gluposti, jer zna da je vec iza njega slobodno vozilo koje jedva ceka da preveze putnika pod korektnim uslovima.
Hocu da kazem da nema sta tu da pomogne drzava zakonima, vec grad da ne ometa zakon ponude i potraznje koji uvek sam sve najbolje regulise.
Samo ti sinko (administratore) radi svoj posao.