Bilo je tridesetak osoba u tom trenutku,koji su vodili i decu.Takođe i starih i bolesnih.
Kada smo prilazili da se legitimišemo videli smo (i osetili),da dvoje iz komisije puše.
Jedna žena i jedan čovek,za koga mislim da je predsednik komisije,ali nisam siguran.
Kako smo ja i otac veliki protivnici pušenja on je rekao toj ženi da nije u redu što puši na javnom mestu,
a ona mu je odgovorila ovim rečima "Šta tebe briga,ja piušim svoje a ne tvoje",našta joj je on odgovorio:
"Ne zanima me ništa,neću da udišem taj smrdljivi dim.
Ja sam pogledao u sredinu komisije sedeo je jedan čovek u odelu (kažem, verovatno predsednik komisije)
koji je takođe pušio cigaru.
Ja sam iz reda rekao da nije dozvoljeno pušenje na javnom mestu,a on je odgovorio,"Baš me briga,ja ću da pušim,
i kome smeta može da izađe".
Ja sam mu rekao da je to prostačko ponašanje i da krši zakon,on je opet odbrusio da ga mu ne pada na pamet da ugasi cigaru.
Izašao sam napolje i razmišljao šta mogu da uradim.
Razmišljao sam da zovnem informacije i da tražim nekoga ko je zadužen za to da sprovede zakon o zabrani pušenja
na javnom mestu,ali je nedelja i oni verovatno ne rade.
Pomislio sam da zovnem neku televiziju,ali sam sam odustao od toga jer ne verujem da bi se odazvali.
Stalno trube ne medijima da su sve strožije zabrane,a ja ne vidim da se išta menja.
Slično je i po preduzećima.Bar je u mom takav slučaj,nijedna kazna za pušače koji ne poštuju zakon.
Ali nikoga ne vidim da taj zakon sprovodi.
Da li je ova naša zemlja zamlja prostaka i primitivaca,i da li samo takvi rukovode,
jer pomišljam da će proći hiljadu godina a da se u Srbiji ništa promeniti neće.
[Ovu poruku je menjao vujo032 dana 20.01.2008. u 16:19 GMT+1]